'Postav izložbe pet mladih autorica objedinjuje radove različitih umjetničkih senzibiliteta i stilova realiziranih kroz tradicionalne i suvremene grafičke medije. Zajednički koncept, odnosno nit koja povezuje radove jest istraživanje različitih mogućnosti grafičkog izraza, kao i eksperimentiranje s različitim grafičkim tehnikama i postupcima. Također, ono što ih međusobno povezuje jest i rad u zajedničkom okruženju grafičkog kabineta koji na ove mlade umjetnice, više nego očito, djeluje poticajno i produktivno.
Adrijana Divković Mrše kroz svoje asocijativne prikaze propituje stvaranje paslika i memorija kao konstrukta naših identiteta i poimanja vlastite prošlosti. Impresije o viđenom i doživljenom sublimirane su u poetične likovne forme cvijeta na kružnim pozadinama i fragmentarne, linearne otiske kontura ljudskih ruku i drugih dijelova tijela – motivi koji možda izgledaju nepovezani, ali istovremeno reprezentiraju utjecaj prošlosti na društvenu sadašnjost.
Simbolički prikazi emocija u radovima Ane Marie Dellale vizualno su realizirani kroz matrice organa srca i mozga, statičnih i aranžiranih poput mizanscene na kojoj se u otvorima iza svojevrsnih 'vrata' pojavljuju ljudske figure i alati. Autorica ostavlja promatraču da sam prepozna emocije i reinterpretira ih u skladu s prikazanim položajem tijela ili crvene boje alata spram akromatskih matrica organa. Ovi autorefleksivni grafički zapisi su svojevrsni likovni simboli kompleksnih odnosa emocija i naših reakcija na te iste emocije.
Dajana Džafo u svojim radovima istražuje oblike i deformacije mase (tijela) u prostoru kroz izražavanje plastičkih vrijednosti i modelacije volumena. Geometrijski uređeni sustavi mreža i rastera vibrantnih linija u sprezi s organskim oblicima, međusobno se isprepliću i tvore jedinstvene forme koje doživljavaju promjene i transformacije. Njezine grafike se bave problematikom iznenadnih promjena stanja koje se javljaju i nužno mijenjaju tijela koja im se nastoje oduprijeti ili ih prihvatiti.
U svom ciklusu nazvanom Pseudopodije, Ida Bugarić koristeći tradicionalnu grafičku tehniku bakropis, superpozicionira transparentne matrice organskih formi koje evociraju jednostanične životne oblike. Uvećani prikazi 'tijela' ovih praživotinja koji se transformiraju kretanjem, daju grafički zgusnute i bogate zapise strukture i teksture. Uzastopnim ponavljanjem različitih grafičkih otisaka motiva amebe, Ida stvara privid vječnog kretanja i rasta.
Računalne grafike Nikoline Ćuk nas uvode u svijet prostornih trodimenzionalnih konstrukcija koje stvaraju različite dinamične odnose kroz fraktalno nizanje oblika. Mijenjajući im veličinu i položaj, autorica stvara prostorne kompozicije neobičnih i nemogućih perspektiva poput Escherovih grafika čime je dobivena dinamika, ritam i simulacija kretanja zgrada koje levitiraju u nadrealnom prostoru povezane stepenicama. Putem imaginarnog svijeta arhitektonskih oblika postavljenih u prostorne odnose, koristeći mogućnosti suvremene tehnologije, Nikolina nam na metaforički način kroz svoje radove pruža pogled u nas same i želi nas potaknuti da se zamislimo o tome gdje idemo i zašto toliko žurimo...
Iako se radovi svake umjetnice ponaosob mogu sagledati kao cjeline same za sebe, zajedničko im je propitivanje bezvremenih tema; emocija, podsvijesti, uspomena, promjena, rasta i razvoja.
Svladavanje grafičkih postupaka i tehnologije, brižljivost izrade matrice i otisaka pokazuju pokazuju zrelost grafičkog izraza ovih mladih autorica i veliku podršku njihovih mentora, kao i potencijal za daljnja istraživanja grafičkog medija i buduće grupne i/ili samostalne izložbe.'
Barbara Gaj
