U Galeriji Toš u Puntu na otoku Krku, do kraja srpnja, otvorena je se izložba Emilije Duparove, pod nazivom 'Cvrkutanje'.
vrijeme: 27.06.2015.
mjesto: Punat; Galerija Toš
Zrcalo kao pokretački imperativ dosadašnjih ciklusa radova Emilije Duparove provlači se i razrađuje i u njezinim najnovijim djelima. Ono je odraz nas samih, svemira i gradbenog lanca koji je u mikrosvijetu sveden na jednu jedinstvenu tvorbenu materiju - kuglu, stanicu, atom, ali i na rasprsnute emocije, mitove, realnosti i snove. Nizanje kuglica prerasta u artefakt kugle, kao dominantne forme u prostoru, a sam naziv poziva na igru, rebusnu zagonetku i začudnost samog objekta, složenog i slojevitog značenja.
Taj novi iskorak u prostor proširuje polje vizualno-estetskog, čulnog i tjelesnog iskustva i potiče na asocijativne audio-morfne vibracije. Riječ je o izvornom, ontologijskom promišljanju koje u primarnoj strukturi stvorenog djela teži univerzalnome i svevremenome, otkrivajući više ono unutrašnje i sakriveno nego ono što se oslanja na vanjski svijet.
Forma zarobljena u okvir krletke predstavlja novi početak, rođenje i nastajanje, njezini gabariti kao da rastu i šire se neopterećeni ograničavajućom dimenzijom prostora u kojoj se nalazi. Taj fragilni novonastali organizam osobite arhitektoničke jasnoće i preciznosti izvanredne profinjenosti i elegancije u svakom trenutku spreman je na uzlet, prodor, na metaforički let i razvoj. Vizualno bogatstvo naizgled bezbrižno, veselo, rascvrkutano, šareno i bogato, personifikacija je osjećaja, stanja svijesti i razuma. To je oslika imaginacije, jake i neupitne intuicije.
Kada se približimo sasvim blizu stvari i zaronimo u samu teksturu, kada uđemo u srž pogleda tada se sve svodi na jedno, na beskrajan niz, nepreglednost i nerazjašnjenu isprepletenost činjenica. Emilija Duparova prikazuje (s)lagalicu od kugli, kao spontani sistem igre i slučajnosti, vez boja i oblika koji se ponavljaju u mnoštvu, ali ipak tvoreći prikriveni sadržaj. Ta prividna ljepota šarenila sintetičkih loptica i bezbrojnih kuglica pribadača oku promatrača stvara ugodu i veselje, međutim razotkrivanjem samog smisla plastičnosti, umjetnih boja i igličastih sakrivenih oblika ulazimo u bit lažnosti i opsjene, prevare i opasnosti koje kao da ocrtavaju istinu i laž, sreću i razočaranje, igru i opasnost, zaspalu svijest uljuljkanu u ljepotu površnosti i zavaravanja. 'Cvrkutanje' tako dobiva karakter složenog i nadahnutog dijela koje ne objašnjava i ne ocrtava već otvara pitanja i navodi na razmišljanje. Jasna Rodin, mr. sc.
