Izložba Božice Dee Matasić u Puli

Ambijent se sastoji od 14 slika (digitalni print na platnu) i 4 skulpture (varena željezna konstrukcija, crni mat lak) velikih formata.     

Vreće bez dna

"Božica Dea Matasić istaknuta je hrvatska kiparica srednje generacije čiji je dosadašnji rad podjednako zaokupljao pažnju likovne kritike i publike. U svome radu bavi se skulpturom, grafikom, prostornim instalacijama i ambijentima. U Istri je najpoznatija po javnim skulpturama Zub vremena u Vrsaru (Montraker) i Kulom pogleda u Labinu (Mediteranski kiparski simpozij, Dubrova).

U svom dosadašnjem stvaralaštvu autorica je svoj izraz formirala na proturječju ili jedinstvu oblikovnih i tehnoloških postupaka koristeći suvremene materijale i tehnologiju, odnosno promišljanjem skulpture u duhu današnjeg vremena gdje je interakcija prostora i gledatelja s izloženim objektom nužan, kreativan i gotovo neizostavan čin tvorbe suvremenog kiparskog izraza. Takvo poimanje skulpture najčešće je objedinjeno u skulpturalnim ambijentima koji su u posljednje vrijeme postali svojevrstan specificum rada autorice koja skulpturu podjednako uspješno kreira u svim njenim brojnim manifestacijama, izdižući je iznad njene klasične definicije volumena u prostoru, jer Božica Dea Matasić kiparsku formu ne koristi kao samu sebi svrhom, već teži njezinoj idejnoj nadgradnji. Do nedavno, uglavnom se izražavala nepravilnim organskim oblicima prigušenog, ali komunikacijski društveno usmjerenog narativa, težeći ka konceptualizaciji skulpturalnih objekata kojima je postupno i prema potrebi dodavala zvukovna i lumino-kinetička svojstva, tvoreći na taj način svoj kiparski modus vivendi gdje je forma izvorište, ali nikako ne i svrha skulpturalnog problema. Ideju, već u početku jasno promišljene i intrigantno izvedene kiparske forme, autorica će konačno opredmetiti u zajedništvu s prostornim okruženjem u kojem će impostirani oblik vrlo često multiplicirati čineći tako grupu skulptura koja će, zahvaljujući profinjenoj senzibilnosti i umjetničkoj intuiciji autorice, zaživjeti kao lucidni maštoviti ambijent višeslojnog iščitavanja kojem će zadnji touch priskrbiti interakcija s posjetiteljem.

Izložbu Vreće bez dna u Muzeju suvremene umjetnosti Istre / Museo d’arte contemporanea dell’Istria također možemo očitati kao jedinstveno osmišljen ambijent kojeg čine slike, (točnije kompjuterski generirani trodimenzionalni objekti printani na platnu) i skulpture (gigantizirane konstrukcije bazirne na shematiziranom negativu uporabnog predmeta), a sagledavamo ga kao impozantan, svjesno predimenzionirani prostorni crtež. Premda je ovo već četvrta izložba Vreći bez dna (Gliptoteka HAZU – slike, Galerija Bačva, HDLU-a u Zagrebu te Dioklecijanovi podrumi, HULUS-a u Splitu) sada se prvi put u jednom prostoru susreću slike i skulpture koje svojim zajedništvom i međusobnim prožimanjem te akcentiranjem nađenog, izložbenog prostora, tvore jedinstven ambijent začudnog i naglašenog prostornog iluzionizma.

Za razliku od ranijih radova Božice Dee Matasić, slike i skulpture ove serije razlikuju se, između ostalog, i po tome što je autorica sada organske forme zamijenila geometrijskim oblicima. Premda je i u prijašnjem njezinom stvaralaštvu geometrija diskutirala s amorfnim volumenima, sada je ona sama sebi dostatnom jer, oslobođena ikakve suvišne asocijativnosti, potencira metaforičnu projekciju uporabnog predmeta. Ona je satkana od ogoljele strukture, odnosno kostura koji predstavlja shematizirani crtež koji se može sagledati i kao kontura negativa vrećice koju kupujemo ili dobivamo u supermarketima. Pojedinačno gledajući izložene radove istovremeno primjećujemo njihove sličnosti i razlike. Premda im je ikonografsko i morfološko ishodište, konstruktivističko – geometrijske provenijencije isto, te iako im je narativan jezik ogoljen, shematiziran i sveden na  metaforički znak, razlike između slika i skulptura su evidentne. Slike teže svojevrsnoj multiplikaciji oblika, a dinamiku kompozicije autorica postiže zgušnjavanjem i koncentriranjem računalno generirane zadane shematizirane forme, prema sredini ili krajevima platna. Vrećice iz supermarketa svedene su na osnovu strukturalnu shemu, a umnožene poprimaju različita iščitavnja, kao kada će se linearnom prostornom projekcijom pretvoriti u redove kolica ispred istovjetnog trgovačkog centra ili će, gledane iz žablje perspektive, asocirati na svodove gotičkih katedrala. Za razliku od slika, skulpture svojom monumentalnošću ne ostavljaju previše prostora imaginaciji. Već ogoljene od svog plašta kao ikonični znakovi progovaraju izvjesnim minimalističkim jezikom koji ne krije svoju narativnu preambulu. Dakako, da su i slike i skulpture ovog ciklusa prvenstveno nastale kao kritika današnjeg konzumerističkog društva, a akcentiranje negativnih političkih i socijalnih pojavnosti imanentno je stvaralaštvu Božice Dee Matasić koja svoj društveni angažman ne iskazuje akcijsko angažiranim postupcima već profinjenom i nenametljivom simbolikom koja isključivo proizlazi iz njenog originalnog, lucidnog i pravilno impostiranog umjetničkog diskursa."

(Mladen Lučić, kustos izložbe)



  
Izložba je realizirana uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Pule, a može se pogledati do 01. srpnja 2018. godine.
Radno vrijeme Muzeja: u svibnju od 10,00 do 20,00 sati, a u lipnju od 10,00 do 21,00 sat, svakim danom osim ponedjeljka i blagdana.