Izložba Borisa Roce u Lučkom

Ukorijenjenost svakog čovjeka je presudna za tijek njegova bivstvovanja, a posebice to vrijedi za umjetnika, kreatora, stvaraoca. Ako stvaralac uobličuje (novi) svijet koji ce biti 'orošen kapljicama Duha' ili može biti njime nastanjen, ni u kojem slučaju ne može krenuti ex nihilo, jer kada bi to i pokušao, zasigurno bi tamo i završio, - u nihilu! Neizbježno je, da tako kažemo, nadograđivati se na tradiciju, jer u tradiciji, naslijeđu leži potka svakog novog prodora ili tek navlastitog iskoraka, jer baš taj iskorak omogućava, ili tek obećava novum i zaštitu od ništavila, nihila. No isto tako je evidentno da se može biti zarobljen tradicijom, da ne kažemo poltronski podložan recikliranju, bez ikakve svojstvenosti, što i opet rezultira s ništa ili u najmanju ruku nesporazumom!

Na isti način nije poželjna ni ekvilibristika, ni rubno laviranje! Nasljedovani Zmaj prijeti, ali i obećava. Njegovog vatrenog daha se treba čuvati, ali ga treba umjeti i udobrovoljiti i znati ga s mjerom (is)koristiti. Isto tako ako tradiciju osjećamo kao idilični krajolik napućen respektabilijama, nije poželjno prepustiti se letargiji, drijemežu, već je neophodno, štoviše, zauzeti poziciju maksimalne iskrenosti volje i napora, bez obzira na količinu i snagu sumnje, jer zmaj ce se možda ipak udobrohotiti...


Boris Roce je bez sumnje ukorijenjen znatnim djelom u nasljeđu Istoka, srednjeg, pa i dalekog, da tako kažemo, ali je određen i po, možda cak prvenstveno, europskoj vokaciji. Njegov pristup likovnosti je participativni ili možda cak pretežno anticipativni u svom neprikosnovenom pokušaju prodora u novum, ali s relevantnim osloncem na potku svega što smo baštinili i što se je nataložilo kroz milenije. Njegova težnja eksperimentu, istraživanju izričajnih mogućnosti (naked raku, horse raku, paper-clay, keramografika i sl.) je više nego respektabilna. Vladanje tehničkim i tehnološkim mogućnostima keramičke realizacije, a napose relativno nepoznate tehnike keramografike zavidno je. Moglo bi se cak kazati da je neprikosnoveni gospodar, navigator zmajevog vatrenog daha. Privolio je Zmaja na bespoštednu suradnju u ostvarivanju umjetničkog entiteta keramike, njenog vrlo sugestivnog i ekspresivnog izričaja. Evidentno je kod toga sačuvao umjetničku čednost, kako bi rekao V. Gotovac.

Druga posebnost višeslojnog Rocinig izričaja je izvjesna 'krajobrazno-mizanscenska' ornamentiranost i sporadično arabesknost, što se djelomično može povezati s mediteranskim naslijeđem (Istra) i temperamentom. No to nije formalan ornament niti kaligrafna arabeska. Prije bi se moglo kazati da je to konstitucija u njegovoj duhovnoj repetitivnosti ili konstitutivna gradbenost senzibiliteta u doticaju s vremenom i prostorom, bilo da se radi o ozračju kristalnosti u pleneru ili antipodno, amorfne, tmaste užarenosti iz mračnog grotla magme. '...bezvremenost tu nije apstrahiranje, nego raspored čudesnog, raspored koji zatečeni prostor organizira u neprolaznu harmoniju.' (ibid, V. G.) Nerijetko u prirodi susrećemo fraktalno multipliciranje oblika i struktura, a što nas počesto dovodi do zbunjenosti i začuđenosti. To je očito univerzalna, gotovo tautološka zakonomjernost u gradi svijeta.

Da, Boris Roce posredstvom vatre organizira zatečeni prostor i ne samo zatečeni, nego i navlastiti prostor, i ne samo vatrom keramičke peci, nego i vatrom osobnosti vlastitog senzibiliteta i senzualiteta, osobnog, intimnog suosjećanja. Ivan Obsieger