Izložba Adele Kokotović u Puli

Ova samozatajna, sebi okrenuta, marljiva i predana pulska autorica, narasla kao autodidakt na platformi profesionalne pulske likovne scene, već je prvim javnim nastupima upozorila na svoj skrovit, još neotkriven i neafirmiran dar. Od ranih devedesetih do danas njezin se slikarsko-crtački opus svakako povećao, no nadasve se pročistio do same askeze.
Kako bismo poduprli njezina nova slikarska postignuća, posegnuli smo za prebogatom riznicom skica i crteža, minoriziranih do predvorja duše, ili do tehničkih predradnji za strukturiranje njezine nove slike, po sistemu proceduralnog prebacivanja iz malog u veliko..

..Bez žala, autorica je svjesno napustila svoje narativno-simboličke atribute. Nestali su na ime kristalizacije ideje i koncepta i ptica, i jaje, i kuća, i cvijet, umnožene i dinamične crte, interaktivne plohe, dramatičan sraz između svjetla i tame, sa prevagom tmaste tame, kako pamtimo njezinu odličnu izložbu kolažiranih crteža u bivšoj Galeriji Diana u Puli  2003. godine.
Sve dosegnute i izložbom potvrđene vrijednosti niti su izgubljene, niti su zaboravljene. Dapače, upravo iz te riznice rađa se novi svijet Adele Kokotović. Otčitavamo ga kao jasna a slojevita ispreplitanja i kristalično usaglašavanje na nekoliko - koliko racionalnih, toliko i ćutilnih ravni.

Prvo na nivou prostora i vremena. Mutacija i multiplikacija gotovo identičnih prostornih koordinata nisu preslike nekog tvarnog i stvarnog prostora. On je neimenovan, neprepoznatljiv, čak i od asocijacije očišćen. Bitna je ideja prostora koja se u jednom trenutku sastaje sa nepostojećim vremenom kao bezvremenošću, tvoreći duhovu, prostorno-vremensku sintezu.
Drugo  je na razini pristupa i izričaja.

Pristup iziskuje postupnost u procesu stvaranja djela. Dok je crtež refleksija suštinskog i dubinskog titraja, slika zahtjeva elaboraciju i slojevitost. Automatski manje je spontana, suspregnutija je i udaljenija, dotičući svijet neke nadzemeljske surealnosti u kojoj nema ni čovjeka ni Boga. P onavljaju se i prostor i vrijeme u negacijama, bestežinskosti, levitaciji, bezgraničju, u nekom kozmičkom kontinuitetu reda i trajanja. Tu nema deskripcije ni naracije. Postoji samo projekcija neke skrivene istine kojoj autorica duhovno i osjećajno stremi, pa se signali njezine interpretacije očituju kao svojevrsni kondenzat tišine i svečanosti, kojeg autorica smjerno prenosi na nas. iz predgovora Gorke Ostojić Cvajner 

Adele Kokotović slikarstvom se kontinuirano bavi od 1999.godine. Imala je četiri samostalne izložbe i sudjelovala  na pedesetak skupnih izložbi. Nagrade: Druga nagrada  na ex tempore 2001.g u Grožnjanu te dvije sponzorske nagrade na Grisiji: 2002. i 2006.godine. Radi na papiru u tehnikama: kolaž, akvarel i akril.