Izgubljene pjesme Stefana Milenkovicha i Edina Karamazova

Koncertni program pomalo je „pomakuta“  kombinacija glazbene baštine 20. stoljeća čiji je zajednički nazivnik činjenica da su sva djela nastala na tradicijskoj glazbi, a  pisali su ih najoriginalniji skladatelji 20. stoljeća.  
Svoju virtuoznost dvojica zvjezdanom prašinom obasipana glazbenika, Stefan Milenkovich i Edin Karamazov  pokazat će na početku  koncerta izvedbom skladbe  „Cantos Desiertos“ kultnog kalifornijskog skladatelja Terryja Rileya, oca glazbenog minimalizma. Rileyev  utjecaj prepoznatljiv je, primjerice, u glazbi grupa grupa The Who i Tangerine Dream. Potom će uslijediti „Román népi táncok“/“Šest rumunjskih narodnih plesova“ Béle Bártoka,  mađarskog skladatelja i etnomuzikologa, vrsnog poznavatelja glazbe istočnoeuropskih naroda. Sredina koncerta rezervirana je za izvedbu „The Enchanted Dawn“/“Začarano praskozorje“ Ravija Shankara, majstora indijske glazbe koji je bogatu indijsku glazbenu tradiciju (Indijska Raga Todi) i jezik uspio pretočiti i transformirati u zapadnu glazbenu tradiciju. Program će se na kraju zaokružiti djelom „Histoire du tango“/“Priča o tangu“ dugo osporavanoga skladatelja Astora Piazzolle, koji je jednu od najpopularnijih  plesnih tradicija zapadne hemisfere iz plesnih dvorana prenio u koncertne prostore.
Prvi zajednički koncert Stefana Milenkovicha i Edina Karamazova, u sklopu njihove ljetne turneje održan je sredinom svibnja u blizini Zaprešića kada je o njihovu nastupu glazbena kritičarka Bosiljka Perić Kempf napisala:“ U izvođenju svih skladbi, Milenkovicheva kontrolirana violinistička perfekcija slagala se  začudno dobro s ekspresionističkim nagnućem u svirci Edina Karamazova, dopirući do sasvim iznimna rezultata u pojedinim stavcima Bartokovih „Rumunjskih plesova“ i Piazzolline „Historie du Tango“.“
Dodajmo, kako su se dvojica istaknutih glazbenika upoznali prošle godine te odmah osjetili snažan potiv za zajedničkim muziciranjem. Rezultat su „Izgubljene pjesme“, jedinstveni koncert koji ne smijete propustiti.   

 Violinist Stefan Milenkovich međunarodno je priznat po izuzetnoj umjetničkoj osobnosti  te po životnoj posvećenosti humanitarnim ciljevima. Među njegovim međunarodnim nastupima uz orkestre ističu se nastupi uz Berlinski simfonijski orkestar, Helsinšku filharmoniju,  Zagrebačku filharmoniju, Beogradsku filharmoniju, Orkestar Radio Francuske, Orkestar Boljšoj Teatra, Nacionalni Orkestar Belgije, Komorni orkestar Orpheus, Aspenske komorne simfoničare, Simfonijski orkestar Indianapolisa, Meksičke državne simfoničare, Simfonijski orkestar države Sao Paolo u Brazilu te Simfonijske orkestre Melbournea i Queenslanda u  Australiji. Kao strastveni komorni glazbenik, redovito nastupa u ciklusu Jupiter Chamber Music Series (New York City) i jedan je od osnivača komornog ansambla Corinthian Piano trio. Milenkovich je duboko posvećen međunarodnim humanitarnim pitanjima. U Beogradu je 2003. godine dobio priznanje kao „Najhumanija osoba godine“. Sudjelovao je također i u brojnim gala koncertima pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Parizu, uz umjetnike poput Placida Dominga, Lorina Maazela, Alexisa Weissenberga i Yehudija Menuhina.
Njegova koncertna sezona 2009./2010. obuhvaća brojne solističke nastupe uz orkestre: Beogradsku filharmoniju pod ravnanjem Sir Neville Marrinera (Srbija), Simfonijski orkestar Adana (Turska), orkestar Classic FM M-Tel (Bugarska) i The Prairie Ensemble (SAD) te recitale i komorne glazbene izvedbe na Manchester Music Festivalu (Vermont), Docha Music Festivalu (Champaign IL, SAD), Zagrebačkom međuarodnom komornom festivalu (Hrvatska) i Jupiter Chamber Music Series (New York City-SAD). Ovog ljeta angažiran je na projektu snimanja zajedničkog nosača zvuka i velikoj koncertnoj turneji u Hrvatskoj i BiH s  gitaristom Edinom Karamazovim, te nastupom u sklopu najdužeg besplatnog koncertnog ciklusa u SAD (Naumburg Bandshell, New York City).
Stefan Milenkovich počeo je karijeru veoma rano nastupivši prvi put uz orkestar kao petogodišnjak. U dobi od šesnaest godina bio je finalist ili jedan od nagrađenih na Međunarodnim violinskim natjecanjima  u Indianapolisu (SAD), Queenu Elisabethu (Belgija), Hannoveru (Njemačka), Tiboru Vargi (Švicarska), Rodolfu Lipizeru (Italija), Paganiniju (Italija), Ludwigu Spohru (Njemačka), kao i na  Natjecanju Yehudija Menuhina (V. Britanija).
Diskografija obuhvaća četiri komercijalna izdanja za talijansku etiketu Dynamic, te brojne snimke za beogradsku etiketu PGP. Nakon  višegodišnjeg poučavanja na Predfakultetskom odjelu kultne umjetničke škole Juilliard (New York, SAD), nedavno je preuzeo poziciju profesora violine na Sveučilištu Illinois (Urbana-Champaign, SAD).

Edin Karamazov svojim se izvedbama tijekom prošlog desetljeća dokazao kao jedan od najuzbudljivijih i najkarizmatičnijih svirača lutnje i gitare u svijetu. Potvrdila su to priznanja kritičara u Europi i Americi te brojne pohvalne kritike njegovih virtuoznih i emocionalnih izvedbi repertoara u rasponu od prvih zapisanih izvedbi iz 16. stoljeća pa sve do glazbe balkanskih Roma. Svoj prvi solo nastup kao svirač na lutnji imao je 1998. godine i to kao zamjena, u posljednji čas, za legendarnog Juliana Breama, svirača starije generacije koji je ponovno oživio interes za lutnju. Od tada je izveo i snimio više od 80 CD-a s brojnim umjetnicima i međunarodnim ansamblima za ranu glazbu. Kao interpret majstorske tehničke izvedbe na brojnim žičanim instrumentima iz raznih kultura i različitih razdoblja, Karamazov je nastupao u Concertgebouwu u Amsterdamu, u Berlinskoj filharmoniji, Carnegie Hallu, bečkom Konzerthausu, Sidnejskoj operi, londonskom Royal Albert Hallu,  pariškom Salle Pleyelu, pekinškom National Centre for The performing Arts, tokijskom Orchard Hallu kao i na svim važnijim svjetskim festivalima.
Unatoč postignutom uspjehu, Karamazov i dalje održava nenajavljene ulične nastupe. Njegova diskografija, u izdanju kuće Decca records, uključuje i nagrađivane albume Come, Heavy Sleep i The Lute Is a Song na kojem Edinu gostuju Renee Fleming, Andreas Scholl, Kaliopi i Sting.
Dobitnik je brojnih priznanja među kojima vrijedi izdvojiti Edison-Preis Amsterdam 2001., Grammy nominaciju 2002. , Grand Prix du Disque 2004. , Brit Classical Award nominaciju 2006 , Premio Goffredo Petrassi za najboljeg instrumentalista u Italiji 2007. i Premio Cubadisco 2009.