Izet Đuzel: Staništa voda

Nošen energijom proćućene intuicije, Izet Ðuzel u ovoj fazi svoje umjetnosti nosi uzbudljiva rješenja  koja sažima u duhu i razlistava na platnu.

Nove slike velikih formata dopuštaju apartnu širinu namaza kistom, gdje koloristička ploha živi - naizgled  paradoksalno - lazurnom  pastoznošću. Sve se zgusnulo, ali i razlilo u znak vode, u njen životvoran i prkosan tijek. Na Ðuzelovim velikim platnima vode su furiozne  i  vehementno brze, bilo da su prikazane u trenu svoga horizontalnog moćnog pohoda ili kaskadnog vertikalnog krešenda.

To su vode iznenađenja i neprestane promjene - pravi Božiji dar za znatiželjno, a iskusno oko slikara. Rastoke postaju kote zasijecanja, bukovi se bijesno kovitlaju, vode se ocalno plave do mrkog ljubičastog, a sedrasti talozi hlepe časove smiraja. Izobilje gradiva nudi se uvijek nadohvat  oka i ruke: svijetlookerno šiblje obale, silni furioso vektorske drame na riječnom kamenju, egzalitarni sjaj slapa.

Možda su umjetnički najdojmljiviji ostvaraji u kojima modrinu lazurne paste iznutra preobražavaju sadraste pritajene 'trave života' u  podvodnom prizemištu vode. Tu se Ðuzel iznova dokazuje kao superioran liričar neosporivog poetskog likovnog nagnuća. U krajnjem sagledaju duhovnih raspona slikareve faze, opažamo neku aluzivnu i neočekivanu mističnost, osjenjenu melankolićnim povijesnim reminiscencijama. U ovim 'zapisima o vodama' ima i Andrićevske mudrosti i snage.  U suvremenom slikarstvu ovih prostora naprosto ne poznajem umjetnika šireg dijaponaza transpozicije doživljenog pejzaža. U zrelim godinama Izet Ðuzel je smogao snage otvoriti posve novo poglavlje vlastite poetike te nas obdariti likovno silno uzbudljivim tvorevinama. To je odlika velikog slikara. Sve to, u vremenu opće duhovne oskudnosti i ignirancijom prožete apatije, djeluje neobično, no kulturološki nadasve poticajno. Možda in atribus još doista nije sve propalo! Prof.dr.  Aleksandar  Bavar