Ivica Malčić ponovno na Palmižani

MALČIĆ IVICA PONOVO NA PALMIŽANI - "SLIKO NE IZNEVJERI ME"
SummerArtPalmizana, Terasa Meneghello 10.6.- 24.6. 2017.

"Prije kraja devedesetih Ivica Malčić započinje sa svojom osobitom manifestacijom slikarske prakse. Serijalnost i proces uvjetne su kategorije unutar kojih je moguće razmatrati predano stvaranje ustanovljeno na svakodnevnom radu u atelijeru, podvrgnuto statistici manufakturne proizvodnje. Rezultat je unaprijed zadan broj slika koje će nastati tijekom godine, odluka o održavanju jedne samostalne izložbe godišnje koja će biti samo još jedna u nizu, najbolja, prva ili trodijelna, sastavljena od sto neizlaganih slika: »Od 1998. godine na samostalnim izložbama u Zagrebu svake godine izlažem 100 slika. 2003. godine nisam imao samostalnu izložbu ali sam zato 2005. godine izložio 200 slika. 2007. godine nisam izlagao slike već 365 dnevničkih crteža iz 2006. godine, stoga su mi slike iz 2006. i 2007. godine ostale neizložene.<< Izložbe su, uz ostale standardne funkcije, dokumenti Malčićeve kompulzivno-opsesivne proizvodnje slika u kojima se autoironično, s mnogo humora ali i sumnje odnosi prema svom radu i poziciji koju priželjkuje u umjetničkom svijetu.
Sam je sebe nazvao "najsretnijim slikarem na svijetu" i "slikarem na duge staze" koji pred gledatelje bez zadrške iznosi osobna razmišljanja o smislu života. On je usamljeni slikar-vitez koji umjesto mača ponosno pozira s kistom u ruci, a potentnost manifestira, osim brojkama, i simbolom falusa. Slike u izložbenom prostoru postavlja u instalacije poništavajući značenje pojedinog rada; kakofonija prizora sintetiziranih u pomalo kaotičan narativ dio je njegova nadasve ekstrovertiranog programa.
Zasigurno najopsesivmji koncept ja-slikarstva u novijoj hrvatskoj umjetnosti, kako zapaža Nada Beroš, bez zadrške je ponuđen gledatelju kojeg tretira poput potencijalnog voajera. Brojne detalje o svojoj privatnosti prepričao je i komentirao bez sustezanja. No sve to ne bi bilo dovoljno da pritom nije izgradio prepoznatljiv vizualni govor koji je s vremenom pročistio od oštrih kontura i kolorističkih kontrasta. Iako Malčićevo slikarstvo odaje autsajderski dojam, nemoguće mu je osporiti vještinu i uvjerljivost. Slika energično i sa strašću, komentirajući brutalnu stvarnost slikara u konzumerističkom okruženju; referira se na Van Gogha ne prezajući ni od pojedinih povijesnih uzora.
Svijetu je tijekom proteklih petnaestak godina ponudio svoja razna lica slikara s kistom u ruci, bogatog slikara u bundi, zločestog slikara s erekcijom. On je "kukac-nametnik" kojeg izdržava supruga, zamjećujemo ga u prikazima alter ega poput Mickeyja Mousea, Supermena« Winnetoua, pri čemu je u svakom takvom prikazu zabilježen umjetnikov odnos prema sadašnjosti i prošlosti, prijateljima i obitelji, prema učiteljima (komentirajući profesiju kojom se kratko bavio). I pritom stalno iznova ponavlja »ja sam slikar", poput papige na čiji motiv također nailazimo među stotinama oslikanih dasaka ovoga sugestivnog, postromantičarskog koncepta autoportreta."
Prenosimo tekst Sandre Krizic Roban iz knjige .Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas.... Fotografija koja ilustrira tekst je varijacija sadašnjeg palmižanskog izložbenog zida - tridesetak gusto složenih radova , čak su poneki radovi isti. Prošla izložba na Palmižani je bila 2007., pa smo krenuli izabirući u umetnikovom ateljeu od radova iz 2008. do danas, ne dirajući nanoviji ciklus koji još nije završen , jer nema 100 radova. Slikar nas je poslušao da je otok premali za 100 njegovih slika po izložbi, pa ih je izloženo 27. Tema poznata u varijacijama - portreti, autoportreti - evo i andjeli, Obavijeno glavnim životnim motom " ja sam slikar , nisam dadilja, profesor, prostitutka i dajte mi da zivim od proizvodnje mojih radova."
Od buntovnickih zapisa "novac ubija umjetnost"," ni ja nisam lud da slikam buržujske slike," do trezvenijih, gotovo pesimističkog prizvuka "kistovi u vodi", "sliko ne iznevjeri me", "stop me if you think" i samotješenja "andjeo čuva slikara". Slikar nije već dugo samoironični " najsretniji slikar na svijetu", vjerovanje da je "samo mrtav slikar dobar slikar" duboko je poljuljano. Mnogi su bili dobri , nepriznati za života, i umrli, i ostali nepriznati , tonu ili su već potonuli u zaborav.
Ivica Malčić prisutan je s desetak radova na velikoj prezentaciji Zbirke Meneghello u gradu europske kulture Novom Sadu u prostorima Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i Umjetničkom paviljonu Rajko Mamuzić ./ 3.3.-3.4.2017/