Preskočite na glavni sadržaj

Ivanković / Smrkinić / Stojnić u Galeriji Fonticus

U Gradskoj galeriji Fonticus  u Grožnjanu, u subotu, 24. listopada, u 19 sati, otvaraju se tri samostalna projekta: izložba Pamele Ivanković 'Dobri duhovi iz ćupova', izložba Dorotee Smrkinić 'Revolucije' te izložba pod nazivom 'Konflagracija' Damira Stojnića. Projekte će, u prisutnosti autorica i autora, predstaviti kustos Eugen Borkovsky.
vrijeme: 24.10.2015. 19,00
mjesto: Grožnjan; Gradska galerija Fonticus
url: http://gallery-fonticus-groznjan.net
Od stupanja na likovnu scenu, Pamela Ivanković već se potvrdila kao igrač – istraživač koji uvijek traži novo i koji se odriče svojih prošlih razmišljanja kako bi na njihovoj osnovi gradila nove. Poznajući Pamelin dosadašnji opus i njenih nekoliko ciklusa, primjetna je čistoća pristupa, stroga igra i koncentracija na zaokruživanje jednog vizualnog istraživanja. Umjetnica svjesno „kristalizira“ situaciju i nudi jasnu i smisleno čistu prezentaciju. Ritam, čistoća i promišljenost pristupa glavne su karakteristike i ovog ciklusa. Ovim kvalitetama priključuje se doza humora. Arhetipski, osnovni glineni oblik, zdjela, tegla, vaza, odrednica je ovog projekta.(...)

Kriza vrijednosti i sumnja u konvencionalno i povijesno, kao karakteristike postmoderne, reflektiraju se u nepoštovanjem uobičajenih promišljanja, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Prepuštanje umjetniku da odlučuje što će biti, a što neće biti umjetnički materijal, izložbenim projektom Dorotee Smrkinić, pokazuje se još jednom aktualnim. Pred nama su dva izložbena segmenta. Prvi predstavljaju trodimenzionalni radovi, objekti koji nude ideju kolijevki od metalnih ploča s umetnutim slikarskim radovima. Drugi segment čini video rad, koji obznanjuje postupke ritualne intervencija, ali i intenciju umjetnice.(...)

(...) Damir Stojnić ovim izložbenim nastupom predstavlja niz smisleno povezanih radova. Oni izazivaju komentare iz više aspekata. Sigurnost autora očituje se izborom podloga, pristupu izvedbama te ponuđenim značenjima. Umjetnik kao podlogu za rad uzima otisnute listove starih zemljopisnih karata, prerađuje/preuređuje atlas, (Karte su iz zbirke Hermanna Haacka, kartografa, 1872.-1966.). Drskom intervencijom na kolekciji geografskih orijentira iz prošlosti, problematizira recentnu situaciju. Većina ljudi smatra da su ovakve karte relikvija koja se ne smije dirati. No, umjetnik misli drugačije. On nalazi da je potrebno demistificirati ustaljeno, pogotovo ako ono ograničava stanje duha, ako želi prikriti spoznaju. Autor ocrtane teritorije podlaže suvremenosti koja živi, djeluje, funkcionira znatno drugačije od samozadovoljnog mira koji je postignut vizualizacijama teritorija iz prošlog stoljeća. Nudeći poliptih, niz, knjigu umjetnika, propituje sustav spoznaja i osobni doživljaj stanja civilizacije. iz tekstova Eugena Borkovskog