U Galeriji Academia Moderna, u četvrtak, 20. listopada, u 19 sati, otvara se izložba Ivana Kožarića nazvana 'Osjećam se kao u utrobi lava koji se prežderao, 1972. – 2011.' Izložba ostaje otvorena do 5. studenog.
vrijeme: 20.10.2011. 19,00
mjesto: Zagreb; Galerija Academia Moderna, Augusta Šenoe 11
Umjesto da crkavicu (u usporedbi s vrijednosti onoga što je zauzvrat dao) koju je dobio ustupanjem atelijera Gradu Zagrebu za potrebe zagrebačkoga MSU-a potroši privatno, akademik Ivan Kožarić odlučio je – što je jedna od dimenzija njegova jedinstvene plemenite osobnosti – dio novca uložiti u proizvodnju novih i oživljavanju starih svojih djela, sada konačno u odgovarajućim dimenzijama i materijalu, što i ne čudi jer sva njegova predstavljanja očituju da su njegove kiparske ideje najvećma ostale zabilježene kao sitna plastika, predlošci i modeli za skulpture.
Uz pomoć modelara Marka Gašparića polovicom 2011. uvećao je i u poliesteru odlio skulpturu Osjećam se kao u utrobi lava koji se prežderao iz 1972., čije je lavlje tijelo odliveno u aluminiju, a 'utroba' u fiberglasu. Uvećanje, među ostalim, očituje da su Kožarićevi stariji radovi do danas opstali kao po svim kriterijima vrednovanja visokovrijedni, aktualni, zapravo svevremeni jer anticipiraju mnogo toga što nam se danas događa.
Majstor danas – povećavajući skulpturu – malne stvara novo djelo. Nastavlja stalnu tendenciju relativiziranja statusa gotove stvari – razmiče, desakralizira i depetrificira postignuto, poriče sakrosanktnost postignuća. Nedogmatski, ludički, vitalistički, humorno i sa slobodoljubivom, gotovo anarhističkom nepomirenošću niječe i žudi za probijanjem svake datosti. Nema te kvalitete i konvencije čiju važnost on neće zanijekati i prekoračiti, naznačujući neslaganje s postignutim, pri čemu je nedovršenost djela jedno od njegovih stvaralačkih načela.
Odabravši u povećanju intimniji materijal - poliester - uklonio je mogućnost spomeničke pompoznosti i patetike kakvu bi zacijelo emanirao hladniji brončani odljev. Začudnom intuicijom osjetio je da u povećanju boju aluminija treba zamijeniti zlatnom, što je Lavu dalo novu dimenziju i drukčiju ekspresivnost. Dvije inačice Lava međusobno se prožimaju tako što je u lavlju 'utrobu' – umjesto predmeta bez ikakve poetološke i semantičke vrijednosti – kipar na samome otvorenju izložbe ritualno ubacio dva polomljena platna iz ciklusa Nedjeljom destrukcija! iz 2008. s njegovim recentnim preokupacijama.
Izložbu čini i crtež Lav, ostvaren sprejem zlatne boje, uokviren i postavljen na štafelaj – motiv lava tu je predočen unutar zlatne kružnice: zbog reljefnosti našpricane boje ona se različito reflektira i motritelj - krećući se pored kružnice - svaki je put drukčije vidi i doživljava, što može simbolizirati i odlike lava, primjerice kameleonstvo životinjskog kralja u prirodnu mu okolišu, čime kipar dokazuje bogatu asocijativnost, misaonu provokativnost, problemsku otvorenost…
Izložba očituje da je Kožarićeva umjetnost samo daljnja etapa permanentna duha ikonoklazma, antiautoritarnosti, čak i anarhizma koji traje u samoj jezgri onih raspoloženja koja su u modernoj umjetnosti bila njezina najdragocjenija osobina. Kožarić se ovim projektom potvrdio kao autor dinamična vitalizma, vehementna stvaralačkog nerva i nepresušna i nepogrešiva stvaralačkog refleksa, brze reakcije, svježe improvizacije, umjetnika koji i danas operira ležerno i slobodno, s punom mentalnom fleksibilnošću, kontemplativnošću i duhovitošću… Ivica Župan
