Igor Eškinja u Puli

...'Bipolarnost je konstanta Igorova umjetničkog izraza, jer on ekvilibrira između materije i dematerijalnosti, stvarnosti i fikcije, realnosti i iluzije, same suštine medija i njegove interpretacije, što ostavlja gledatelju manipulativni prostor da te radove tumači ili kao suštinsku realnost ili pak da se povede njihovom medijskom interpretacijom u njihova metafizička iščitavanja. I jedno i drugo je točno.

Birajući za subjekte svojih radova svakodnevne uporabne predmete, Igor ih najčešće oblikuje kao objekte ili instalacije pridodajući im inventivnim, najčešće diskretnim umjetničkim zahvatima potpuno drugačiji kontekst. Predmetnost u Eškinje je konceptualizirana i uglavnom ne predstavlja ono što vidimo, ali i ne traži neka simbolična ili kontekstualizirana tumačenja. Radi se o semantičkim mogućnostima iščitavanja koja ne zahtijevaju nikakvu poruku, a kamoli pouku, jer Eškinja prvenstveno upozorava na Duchampesov postulat o prirodi umjetničkog djela, radikalizira ready made i polemizira s likovnom publikom i teorijom, namećući svojim radom određenu dozu provokativnosti i intrigantnosti kao autorsko polazište u diskusiji. (...)


Eškinja svjesno svoj autorski izraz bazira na odbacivanju ideje da umjetnost treba biti osobni izraz umjetnika, stoga njegovi radovi radikalne provenijencije nastaju prvenstveno kao promišljeno postavljeni zadaci što vode  kompleksnosti rješavanja zadanih općih i suštinskih umjetničkih problema. Čistoća razmišljanja osnovni je pokretač Igorovog vizualnog izražaja koji je po svojoj artificijelnoj impostaciji imanentan vremenu, ali ujedno i zaziva povijesne avangarde redukcionističkog predznaka. Takva razmišljanja autorov rad približavaju meta jeziku bespredmetnosti, kao suštini i osnovnom polazištu umjetničke misli, što se u njegovom autorskom izrazu manifestira kao permanentni umjetnički eksperiment ka neiscrpnim interpretativnim mogućnostima umjetnosti. Inzistirajući na polivalentnom karakteru svojih radova, odnosno njihovoj bipolarnosti, Eškinja jasno progovara i jezikom relativnosti te ostvaruje slojevit i zaokružen opus koji implicitno govori da služeći se ispravno postavljenim minimalističkim sredstvima stvaramo premise koje jasno potenciraju suštinski karakter i bit umjetnosti, ili kako kaže Ad Reinhardt:  Art is art and everything else is everything else.' iz teksta predgovora Mladena Lučića
 
 Igor Eškinja rođen je 1975. u Rijeci. Diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Sudjelovao na rezidencijalnim programima u New Yorku (ISCP 2004.), Marseille-u (Triangle 2006.) i Beču (KulturKontakt 2007.). Izlagao na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu od koji izdvajamo:  Biennale mladih umjetnika u Bukureštu (2006.), Biennale u Pragu (2007.), Manifesta 07 u Roveretu (2008.), izložbu 'A vision of Central Europe/the reality of the lowest rank', Brugge Centraal, Belgija (2010.),  te samostalne izložbe: Centro de Arte Caja  de Burgos, Španjolska, (2008.),  MSU Zagreb (2009.), Tresor im Bank Austria, Beč (2011.).  Dobitnik je više nagrada između kojih se ističu: nagrada Radoslav Putar (2004), Henkel nagrada za mladog umjetnika (Kulturkontakt, Beč, 2006) i T-HT natječaj (druga nagrada, MSU Zagreb, 2007.). Radovi mu se nalaze u javnim kolekcijama: MSU-Zagreb, MMSU-Rijeka, MAXXI- Rim, Fondation city of Madrid.  Živi i radi u Rijeci.