U petak, 23. rujna, u 19 sati, ispred Međunarodnog grafičkog centra u Ljubljani, Slovenija, otvara se 29. grafičko bijenale. Kustosica Bijenala je Beti Žerovc, a među ostalima sudjeluju i troje umjetnika iz Hrvatske - Siniša Labrović, Dalibor Martinis i Božena Končić Badurina, koja će na dan otvorenja izvesti performans 'Okupljanje'.
vrijeme: 23.09.2011. 19,00
mjesto: Pula: Istarsko narodno kazalište, Rojc, Kaštel i druge lokacije u gradu Puli
17. studenog, s početkom u 18 sati, organizira se javni razgovor s Boženom Končić Badurina i Sinišom Labrovićem.
Glavan tema Bijenala je 'umjetnički događaj', koncept koji je tijekom 20. stoljeća prošao kroz značajne promjene, a danas se doima kao privilegirani medij. Umjetnički događaj koristi se kao medij u širokom rasponu u svijetu suvremene umjetnosti te poprima različite oblike. Umjetničke institucije s entuzijazmom podržavaju i predstavljaju produkciju događaja, koji dobivaju izvanrednu pažnju i od strane javnosti i od strane masovnih medija, a najbolji autori u ovom području uživaju u koristi snažne auratizacije i visokih tržišnih cijena. 29. grafičko bijenale istražuje sljedeće teme:
- Zašto i kako je događaj postao prikladno sredstvo za niz umjetničkih svrha, poetika i sadržaja? Zašto se održava toliko takvih događaja u posljednjem desetljeću? U čemu je čar tih događaja kojom privlače umjetnike, kustose, institucije i javnost?
- Kako definiramo umjetnički događaj kao umjetnički medij u konkretnim terminima, s jasno i smisleno označenim granicama po kojima se razlikuje od drugih događaja na polju vizualnih umjetnosti?
- U čemu je, zapravo, važnost mnoštva događaja u institucijama suvremene umjetnosti, koje su u pravilu, barem u smislu definicije i tradicije, namijenjene prezentaciji 'statičnih umjetničkih djela'?
Bijenale razvija složeni teoretski i interpretativni aparat pomoću kojeg se bavi ovim pitanjima, a koji ne ignorira opći trend modernih društava da kategorijom 'događaja' označi sve što je moguće; na polju vizualnih umjetnosti nastojat će doseći dublje razumijevanje događaja, kroz analizu interakcije i međuovisnosti fenomena i razina koji se ne moraju nužno promatrati povezanima. Na primjer, kakve su veze između sve prodornijih zahtjeva za događajima koji dolaze iz menadžmenta muzeja i galerija i sve većeg broja 'luđih' i složenijih umjetničkih događaja? I kakav je odnos između umjetničkog događaja i neumjetničkog događaja, a i jedni i drugi sve se više produciraju na polju vizualnih umjetnosti na istoj 'transportnoj traci', koji se najavljuju i prate u medijima na sličan način, a koje, što je najvažnije, osmišljavaju, produciraju i programiraju isti ljudi u umjetničkim institucijama.
U navedenom kontekstu eksplicitni je naglasak na činjenici da u posljednjim desetljećima umjetničke institucije nisu samo služile za smještaj i izlaganje suvremene umjetnosti, već i za – uz druge različite događaje – naručivanje i produciranje. Tako su oni postali povjerenici suvremene umjetnosti na sličan način i u sličnom dometu kao što je nekad bila aristokracija ili crkva. Razmišljanje se zasigurno razvija u smjeru diskusije o ideološkom utjecaju; u tom smislu, nastojat će se diskusija usmjeriti prema ispitivanju mogućnosti da umjetnička platforma zahtjeva oblike religijske strukture ili da se sveto 'akumulira' oko nje.
Između ostalog, to je posljedica kontrakcije prostora za sveto na drugim mjestima i pozicije suvremene umjetnosti da se bavi brojnim aspektima društva koji su tradicionalno bili u domeni religije. Institucijama suvremene umjetnosti jedno od središnjih ponuda i aktivnosti postalo je bavljenje pitanjem neugode koja neminovno rezultira iz društveno političkih normi koje organiziraju odnose unutar društvenih skupina, te pitanjem osiguravanja sredstava za procesuiranje pozitivnih i negativnih osjećaja koje uzrokuje život unutar društva.
Prije se dosta raspravljalo o tome kako je seljenje iz izvornog okruženja u muzej označavalo smrt za umjetničko djelo. Danas se čini da se moramo pozabaviti drugim pitanjima: da li će se muzej oživjeti ako kreiramo dovoljno strukture, sadržaja i rituala koji na mnogim razinama sliče onim religijskim? A čineći to, što ćemo zapravo pozvati u život?
Više
