Gualtiero Mocenni: 'Sedamdeset godina kreativne prisutnosti'

Gualtiero Mocenni: 'Sedamdeset godina kreativne prisutnosti' 
 
Gualtiero Mocenni svakako je jedan od bardova istarske likovne scene. Uz to, treba spomenuti njegovu prisutnost na međunarodnoj sceni, posebno u Milanu, u Italiji. Putovanja, izabrano nomadstvo, odrednice su života i rada ovog umjetnika. Višegodišnji život i rad na dvije, ali i više lokacija, svakako određuju osobnost autora. Njegov dugogodišnji, neosporno plodan rad, markiran je mnogim javnim izvedbama, monografskim izdanjima i nagradama u Italiji, Hrvatskoj i drugim lokacijama diljem svijeta. Ovdje predstavljamo autorov opus, od samih početaka ostvarivanja njegove potrebe za vizualizacijama. Neki radovi, izabrani iz svih faza, postavljeni su na zidovima galerije, a skoro cijeli raspon ostvarenja predstavljen je publici putem slideshowa.
 
Sedamdesetogodišnja aktivnost rezultira zaista impozantnim brojem umjetničkih predmeta. Tu su slike, reljefi, kolaži, grafike, skulpture… Teško je predstaviti umjetnika koji je aktivan tako dugi niz godina i čiji su radovi, kako na javnim površinama, tako u muzejima i galerijama, prisutni širom svijeta. Tako će komentar ove prezentacije više nabrajati, a manje komentirati.
 
Povremene izmjene interesa, varijacije potrebe za iskazom, očite su kroz cijeli opus Gualtiera Mocennija. Tragajući za okosnicom njegova bogatog opusa, nekako se nameće geometrizacija, topologija, pojednostavljivanje forme prepoznatljivih oblika koji se s vremenom pojavljuju kao potpuno apstraktni rezultati. Ovaj naporni balans umjetnik uspješno pobjeđuje i danas.
 
U zamjetnom vremenu umjetnikova stvaralaštva izmjenjuju se periodi sklonosti plošnoj površini s periodima iskaza trodimenzionalnim propitivanjem oblika. Gualtiero je krenuo slikarski vizualizirati okruženje već od četrdesetih godina prošlog stoljeća. Vrlo uskoro autor odustaje od podražavanja realnih oblika, a situacije, motive koji ga zanimaju, predstavlja ekspresionistički. Za ovaj period moglo bi se reći da se autor okušava kroz više načina izvedbe. Nalazimo tragove impresionističkog pristupa, ponegdje ideju kubizma, pa čak do fovizma. Iako svugdje na tim radovima prepoznajemo oblike, oni su uvijek ponuđeni autorski, a cijeli niz odaje ideju igre i eksperimenta. Za ovu fazu bi se grubo moglo odrediti period od 1948. do 1962. godine.
 
Umjetnik ne zastaje pred ostvarenim. Njegov kreativni nerv tjera ga na daljnja istraživanja. Tako od 1962. do 1965. umjetnik više ne ovisi u potpunosti od motiva. Prepoznatljivi oblik mu služi za otklon ka dojmu. Tako se naglašava značenje, iako forme možemo nazrijeti. No, nismo uvijek sigurni da je umjetnikova vizualizacija željela predstaviti baš to što se promatraču čini da uočava na prvi pogled.
 
Neka uvjetna, sljedeća faza, nudi na ogled forme koje treba dešifrirati. Autor spaja, komponira elemente najčešće na dva načina. Jedan je slikarski, a drugi nudi otklon ka grafičkom, očišćenom sklopu oblika pa su ponuđene asocijacije na tehničke konstrukcije. Ponegdje raspoznajemo predmete koji ne pripadaju standardnom rasponu uobičajenih motiva. Načinom oblikovanja uvode se stilizirane kombinacije bliske geometriziranju. Ovim radovima, otprilike između 1965. i 1970. godine, naslovi sugeriraju dojam.
 
Otklon ka apstraktnom, na način – poput izreska iz nekog većeg formata, karakteristike su umjetnikovog stvaralaštva negdje od 1970. do 1978. godine. Na rubovima kontrolirane geste, autorovoj maštovitosti ne nedostaje energije. I ovdje nalazimo ideju tehnoloških oblika, ali oni su pomireni s ostalim asortimanom ploha, linija i rastera. Čini se kao da su ovdje začeci organiziranih, planiranih, točkastih, a povremeno i linijskih rastera, koji će se kasnije pokazati kao snažan izazov za ovog umjetnika.
 
Ovih godina Gualtiero kreće s oblikovanjem trodimenzionalnih objekata. Tijekom godina, obraća se drvu, kamenu, metalu, betonu. Uvijek to čini uklapanjem promišljenih oblika koje uslaguje u smislene cjeline. Na početku je to drvena građa pa slijedi metal kojemu umjetnik otkriva tehnološke mogućnosti. Metalne ploče on koristi kao sastavnice objekata na način zaokupljanja, okupiranja, prostora koji postaje sastavni dio rada. Iskustva rada u metalu i/ili drvu umjetnik vješto transmisira u novi materijal – kameni blok. Prve su mu skulpture u kamenu pomalo monolitne da bi se vrlo brzo razvijale ka izuzetnoj razigranosti. Tako neke kasnije skulpture više ne ovise o bloku odvojenog kamenog materijala, već potpuno zaobilaze sve zadatosti čvrstoće, monolitnosti, neelastičnosti, težine. Mnoge njegove skulpture nude ideju fragmentiranja, slojevanja, usklađivanja plošnih formacija u prostorne konformacije. Ti oblici su često razvedeni, a segmenti u slapovima asimiliraju prostor. I mnoge površine reljefnih radova bivaju razigrane te izazivaju asocijacije s rubova arhetipskih oblika. Ugrubo rečeno, velika većina Gualtierovih skulptura monumentalni su objekti koji zaprimaju prostor i s njime se pokazuju kao nedjeljiva cjelina. Od tada umjetnik vodi svojevrstan paralelni slalom s dvodimenzionalnošću i prostornošću.
 
Kroz cijeli Mocennijev opus, i u slikarstvu i na prostornim radovima, prisutni su rasteri, bilo točkasti, mrežasti, apstraktno razigrani ili linijski. Poslije 1978. godine autor ih pri slikanju naglašeno koristi. Oni više nisu rabljeni kao u vrijeme poentilizma ili impresionizma, već postaju okosnica rastvaranja ka formiranju autorski obilježenih oblika ili površina. Dugi period ovaj način mu zaokuplja pažnju. Ponekad forme asociraju na razigranu površinu vode pa nude apstraktni dojam, a ponekad formiraju razigran, ali ipak prepoznatljivi oblik. Ovaj način iskaza autor spaja s premisom, idejom, inspiracijom koju vezuje uz kompozitore, pjesnike, intelektualce i vizualizacije dojma njihovim ostvarenjima. Svoju impresiju mrežnim igrama u materijalu Gualtiero iskazuje i slikarstvom i skulpturom, podrobnije reljefom, naglašeno u godinama od 1987. – 2002.
 
Svakako treba istaknuti umjetnikove reljefne radove. Reljef se pojavljuje povremeno i na skulpturama, ali i kao nosilac izraza samostalnih, konfiguracijskih radova. Posebno suptilna su dva rada, jedan na fasadi ekonomskog fakulteta te jednog ugostiteljskog objekta, oboje locirano u Puli.
 
Negdje nakon 2003. godine umjetnik nastavlja igranje oblicima. Kako sam kaže, taj period posvećuje semiografiji. Ponekad uzima znakovite oblike koje mutira sklapajući kombinacije. Iako radovi djeluju apstraktno, moguće je u slojevima otkriti maštovito preoblikovane raznorodno znakovlje. I ovi radovi ali i značajan dio njegova opusa, nudi ideju motiva u detalju postajući zapis umjetnikova dojma o temama kojima se bavi/o, a o čemu svjedoče naslovi radova. Bogati, čak naporni kolorizam izmjenjuje se s decentnim korištenjem boja. Kompozicije su aktivirane oblicima, ali i rasterima u podlozi ili ponekad na površinama izdvojenih oblika. Za to vrijeme, njegove skulpture sve su slobodnije i maštovitije. Ponegdje je autor vezan uz ideju naturalnog oblika, da bi ponegdje, razrađenim, sasvim geometrijskim formama, postigao dojam seriozne monumentalnosti.
 
Gualtiero Mocenni ni danas, uz respektabilan zbroj godina bivstvovanja, ne miruje. Njegova serija Putovanje u Ugarit, nastala prošle godine, i dalje iskazuje svježe djeliće njegovog doživljaja svijeta. Kuriozum je da na ovoj izložbi predstavlja tek nastale radove neposredno pred postavljanje izložbe. To su tri rada humorno nazvana „Nike iz Ugarita“.
 
Autor cijelim svojim bogatim opusom nudi asocijacije koje moramo iščitati, a ne prepoznati. Njegovi radovi nisu jednostavne poruke kao s plakata. No, nisu ni bespotrebno sofisticirani kako bi izazvali pažnju kroz nečitkost. Oblici koji su iz autorove imaginacije pripušteni našem pogledu ne odražavaju promatranu stvarnost, već nutrinu autora koja materijalizira doživljaje. Proživljeno je uvijek sazrjelo u memoriji, a manifestira se raznorodnim likovnim ostvarenjima. Preskačući herojska prispodobljavanja ukazuje nam na vrijednost doživljaja, na mnoge stvari i situacije koje smo prestali primjećivati. Jer, Svijet je star, ali i istom mjerom uvijek mlad. Mjera je u iskrenosti pogleda, hrabrosti doživljaja. Umjetnik je tu da nas upozori, da nam ukaže na doživljaj, da nas oplemeni asocijacijama, da nas okrene senzibilnom doživljaju i odvrati od isključivog interesa za preživljavanje – posebno u ovom napornom vremenu povijesti stanovnika Plavog planeta. Gualtiero Mocenni svojim opusom to kontinuirano uspijeva postići. Zahvaljujemo autoru na intenzivnim vizualizacijama svijeta u koji smo zajedno s njime uronjeni.
 
Eugen Borkovsky, V. - VI. 2023.