Kao završni događaj ovogodišnjih Dana talijanske kulture i talijanskog jezika u Rijeci, sinoć je u Muzeju grada Rijeke otvorena izložba koja predstavlja arhitektonski opus Giovannija Rubinicha (1876-1945), uz koju je objavljena i prateća monografija, na hrvatskom i talijanskom jeziku. Izložba će biti otvorena do kraja siječnja iduće godine.
vrijeme: 24.10.2013.
mjesto: Split: Kino Zlatna vrata, Ljetno kino Bačvice
Rubinicheva životna i profesionalna priča jedna je od tipičnih riječkih sudbina – Lovranac je rodom, Hrvat porijeklom, Talijan opredjeljenjem, a 'mitteleuropejac' profesionalnim odgojem. Rođen je u obitelji samoukog lovranskog graditelja Andrea Rubinicha, a diplomirao je 1900. godine na Politehničkom fakultetu u Budimpešti. U Rijeci je osnovao projektnu i građevinsku tvrtku, a radio je i u Tehničkom gradskom uredu.
Smatra se jednim od najvažnijih predstavnika riječkog secesijskog graditeljstva uz Emilija Ambrosinija, ali je nepravedno ostao u njegovoj sjeni, jer je sve dosad ostao poznatiji kao riječki političar nego arhitekt.
Talijanska ga historiografija pamti kao jednog od najglasnijih zagovornika pripajanja Rijeke Italiji, a zbog takvih je stavova 1945. u Jugoslaviji posthumno proglašen državnim neprijateljem i sva mu je imovina zaplijenjena.
Namjera autorice izložbe i monografije Deborah Pustišek stoga je bila osvijetliti njegov arhitektonski opus kojeg čini oko 70 realiziranih projekata u Rijeci.
Predmet Rubinicheva interesa bili su projekti za stambeno-poslovne kuće i vile te objekti industrijske i komunalne namjene, a zanimljivo je da ih je većinu realizirao u prvih petnaest godina 20. stoljeća, jer se nakon Prvog svjetskog rata posvetio politici, a arhitekturu donekle zanemario.
– Rubinicha predstavljamo kao arhitekta koji ravnopravno stoji uz Emilija Ambrosinija, pionira riječke secesije, a možda je i značajniji, jer je njegova tvrtka bila specijalizirana za gradnju armirano-betonskih konstrukcija – kaže Deborah Pustišek. Među njegove najvažnije realizacije ubrajaju se kuća Braun-Biro u Verdijevoj ulici, kuća Hauszner-Rosenthal u Laginjinoj ulici te kuća Sirius u Dežmanovoj ulici u kojoj je bilo sjedište masonske lože kojoj je pripadao i Rubinich.
Od njegovih značajnijih industrijskih objekata nije sačuvan niti jedan, a radio je čitav kompleks Uljare Hungaria, proširenje tvornice parketa u Vodovodnoj ulici, kao i projekt zgrade pogona za lomljenje kamena u kamenolomu na Škurinjama, koji je prvi put prezentiran na ovoj izložbi.
Izvor:
www.novilist.hr
