Gradska galerija Fonticus Grožnjan u petak, 20. svibnja, predstavlja dva samostalna likovna projekta - samostalnu izložbu Bojane Ban 'Pužu, gmižu, lete, svijetle' i Roberte Vilić 'Poetske reminiscencije'. Otvorenje izložbi je u 20 sati.
vrijeme: 20.05.2022. -
mjesto: Grožnjan
Bojana Ban: PUŽU, GMIŽU, LETE, SVIJETLE
'Bojana Ban predstavlja kolekciju neobičnih bića kojima je naselila prostor galerije. Umjetnica uobličuje portrete buba prema ideji živih uzora, ali uz maštoviti odmak od realnih likova iz svijeta kukaca. Oni se razlikuju po obliku tijela, a ponekad i po formi ili broju pipaka, krilaca ili nogu. Maštoviti oklopi, ticala, cape – tijela buba razlikuju se dovitljivom obradom i promišljenom razlikovnošću kojom im je autorica prilazila. Ovime ona na neki način nastavlja čin prirode. Oblikovanje, porađanje ovih bića nikako nije slučajno. Raznolikost odaje opsesivan pristup.
Pri susretu s ovim radovima nameću se memorijske asocijacije. Umjetnica, razvijajući projekt, odustaje od uobičajenog. Čini korak dalje u likovnom razmišljanju. Ideju oblika ostvaruje korištenjem raznorodnih materijala. Prije svega, pokušava koristiti ekološki podobne materijale te uz njih, kao sastavnice, elemente koji postaju neophodni, bez obzira na porijeklo ili značenje. Uz drvo i druge biološke sastavnice poput okosnica školjki, listove biljaka, puževe, tu su i dekorativni elementi poput perli, plemenito kamenje, žice od metala ili premaz nekim kolorom. Tragovi vremena, istrošenost materijala, postaju likovni materijal. Autorica utjecaj vremena na elemente doživljava kao suradnika. Unutar istog promišljanja nalazimo neplemeniti materijal podložan promjeni u vremenu te metalne, staklene elemente. Ova konfrontacija sastavnica govori o maštovitosti i slobodi pristupa realizaciji ideje.' (...) - kustor Eugen Borkovsky
Roberta Vilić: POETSKE REMINISCENCIJE
'Pred nama je serija radova koje potpisuje Roberta Vilić. Izvedeni su kombiniranjem tehnika: kolaž, linija/potez, namaz, grebanje, prekrivanje, uslojavanje, zapis. Iako su mišljeni slikarski, ponekad su predstavljeni kao objekti. Primjetna je koncentracija na zaokruženo likovno istraživanje jer umjetnica svjesno ostaje unutar samozadanog kanona. Ovu izložbu predstavljam kao projekt jer pored izuzetnih likovnih kvaliteta progovara o osobnom stavu prema trenutku sadašnjice. Pred nama je razvoj misli od doživljene realnosti preko otkrića tendencija poetike ruske avangarde, nadrealističkih promišljanja do postizanja nivoa simbola. Na svim radovima pojavljuju se zapisi. Umjetnica ih ugrađuje u kompoziciju usmjerujući dojam. Radovi iniciraju nekoliko mogućih interpretacija. Najzanimljiviji diskursi su pozicija autorice, vrijeme u kojem su radovi nastali i odnos s promatračem.
Istraživanje, igranje Roberte Vilić kreće se u dva smjera: u asocijativnom smjeru, igri vizualnih intervencija koji podražavaju doživljaj okruženja i, usporedno, u smjeru interpretacije i plasmana fragmenata poetskih predložaka koji odražavaju stanje povijesnih
igrača riječju kojima se pridružuje umjetnica,
igrač oblicima. Očito je da projekt propituje sadašnje vrijeme. Unatoč prisustvu jasnih zapisa, narativnost je svedena na akcente.' (...) - kustos Eugen Borkovsky
