Radojka Šverko
Ivo Gianni Gamulin
Dario Teskera, trublja
Pavao Mašić, orgulje
Leopold Mozart (1719. – 1787.)
Koncert za trubu i orgulje
Alessandro Stradella (1639. – 1682.)
Aria di chiesa
Giuseppe Giordani (1751. – 1798.)
Caro mio ben
(Radojka Šverko i Pavao Mašić)
Wolfgang Amadeus Mozart (1756. – 1791.)
Ave verum corpus
Giulio Caccini (1551. – 1618.)
Ave Maria
(Ivo Gianni Gamulin i Pavao Mašić)
Johann Sebastian Bach (1685. – 1750.)
Fuga u G-duru BWV 577
Leonard Cohen (1934.)
Halellujah
(Ivo Gianni Gamulin i Pavao Mašić)
Alan Hovhaness (1911. – 2000.)
Prayer of Saint Gregory, op. 62b, za trubu i orgulje
Georges Bizet (1838. – 1875.)
Agnus Dei
(Radojka Šverko i Pavao Mašić)
César Franck (1822. – 1890.)
Panis angelicus
(Ivo Gianni Gamulin i Pavao Mašić)
Johann Sebastian Bach – Charles Gounod (1818. – 1893.)
Ave Maria
Georg Friedrich Händel (1685. – 1759.)
Ombra mai fu
(Radojka Šverko i Pavao Mašić)
Radojka Šverko, hrvatska pjevačka diva, rođena je u Pazinu. Poznata po raskošnom volumenu glasa, njegovoj boji i zapaženim nastupima na brojnim festivalskim nastupima u zemlji (Splitski festival, Zagrebfest, Vaš šlager sezone) i inozemstvu, Radojka Šverko se po prvi put javila na Splitskom festivalu 1970 sa velikim hitom Kud plovi ovaj brod Esada Arnautalića, kojeg je u alternaciji pjevala velika talijanska zvijezda Sergio Endrigo. Na festivalu u Rio de Janeiru 1971. za izvedbu pjesme Svijet je moj Alfija Kabilja, dobija priznanje The Most Outstanding Performance, čime postaje prva umjetnica koja je ovo priznanje dobila nakon glasovite Janis Joplin.
Iako su joj 1970.-te donijele najviše uspjeha, a 1980.-te potvrdile njezin talent, Radojka Šverko na domaćem terenu nikad nije dobila onakvo priznanje, kakvo je zaslužila i kakvo bi sigurno imala da je prihvatila brojne ponude koje su stizale iz svijeta. Za razliku od njenih kolega Radojka Šverko nije punila dvorane, niti prodavala albume u milijunskim nakladama, ali je svako njezino pojavljivanje na sceni bilo popraćeno ovacijama. Veliki uspjeh postiže i u rock operi Karolina Riječka Ljube Kuntarića, a na scenu se u punom sjaju vratila 2004. na poziv mlađih kolegica iz grupe "Divas" kad je na njihovu oproštajnom koncertu "Divas & dive" uz Josipu Lisac, Meri Cetinić i Gabi Novak pokazala svu raskoš svog glasa. Radojka Šverko živi u Rijeci.
Ivo Gamulin Gianni rođen je u Jelsi na otoku Hvaru. Dolazi u Zagreb 1989. godine na studij teologije. a godine 1995. osniva klapu "Jelsa" u Zagrebu s kojom kasnije snima dva nosača zvuka.
Iste godine polaže audiciju za zbor u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu gdje je odmah i primljen.
Školuje se kod prof. Stojana Stojanova, a mo Vladimir Kranjčević, tadašnji direktor opere, prvi mu pruža priliku za solistički debi u operi Traviata. Od 2001. u matičnoj kući bilježi niz zapaženih uloga.
Istodobno nastupa i na koncertnom podiju, često uz orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije ten a festivalima u Splitu i Varaždinu. Takoder je nastupao sa Slovenskom filharmonijom u Ljubljani, Križevcima, Varaždinu i Požegi, sa simfonijskim orkestrom RTV Slovenije…
Na 3. međunarodnom natjecanju tenora u Trogiru osvojio je treće mjesto, a 2005. nominiran je za nagradu hrvatskog glumišta. U izdanju Dallas Recordsa 2007. godine izdaje album "Ljubav to si ti" i na taj naćin se predstavlja široj publici kroz pop glazbu.
Od izlaska albuma Gianni je ostvario niz sapaženih nastupa u hrvatskoj i susjednim zemljama.
Surađuje i sa velikim imenima hrvatske estrade kao što su Tereza Kesovija, Radojka Šverko, Doris Dragović, Maja Blagdan i drugi, sa slovenskom zvijezdom Helenom Blagne i makedonskom Kaliopi.
2009. godine Gianni je održao veliki humanitarni gala koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog na kojemu je gošća bila talijanska mega-zvijezda Anna Oxa, u ljeto 2010. bio je jedini gost na europskoj turneji velikoj američkoj jazz zvijezdi Natalie Cole.
Trubljač Dario Teskera diplomirao je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu Stanka Selaka, a usavršavao se na mnogim majstorskim tečajevima u Europi. Od 1996. do 1998. godine studirao je na Međunarodnoj trubljačkoj akademiji Werder u Bremenu uz mentore koji predstavljaju sam vrh trubljačkoga umijeća u svijetu. Redovito nastupa kao solist, uz pratnju orkestara i kao član komornih sastava (Simply Brass) diljem Hrvatske. Uz solističku djelatnost bavi se i pedagoškim radom: docent je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Sarajevu. Solist je Simfonijskoga orkestra HRT-a, a orkestralno je iskustvo stjecao i surađujući s Bremenskom filharmonijom u doba studija u Njemačkoj te kao nekadašnji solist Simfonijskoga puhačkog orkestra Hrvatske vojske.
Pavao Mašić rođen je u Šibeniku 1980. godine. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je više studija: čembalo u razredu Višnje Mažuran, orgulje u razredu Marija Penzara, te studij glazbenoteoretskih disciplina. Orgulje je magistrirao u okviru poslijediplomskog solističkog studija (diplôme de soliste) na Haute École de Musique u Lausanni u razredu Kei Koito, gdje se s posebnim naglaskom bavio interpretacijom glazbe renesanse i baroka na povijesnim instrumentima. S izvrsnim uspjehom također zaključuje poslijediplomski studij čembala i srodnih instrumenata s tipkama u razredu dr. Roberta Hilla, te Michaela Behringera (basso continuo) pri Musikhochschule (Institut für Historische Aufführungspraxis) – Freiburg im Breisgau. Kontinuirano se nastavlja usavršavati radeći s nekima od najistaknutijih čembalista današnjice kao što su Pierre Hantai i Skip Sempé pod čijim se vodstvom posvećuje repertoaru skladbi J. S. Bacha i francuskih baroknih skladatelja. Bob van Asperen, Ton Koopman, Laurence Cummings, Anđelko Klobučar, Daniel Roth, Luigi Ferdinando Tagliavini, Christoph Bossert, Katherine Bine Bryndorf tek su neki od renomiranih umjetnika pod čijim se vodstvom usavršavao u okviru mnogobrojnih međunarodnih majstorskih tečajeva posvećenih interpretaciji glazbe za čembalo i orgulje
