Festival ljubavne poezije 'Vrazova Ljubica' ove godine traje od 7. do 10. lipnja u Samoboru. Program započinje u srijedu, 7. lipnja, nagrađivanom kazališnom predstavom 'Ja koja imam nevinije ruke' posvećenoj Vesni Parun, nastavlja se sljedeći dan s večeri poezije mladih pjesnika, a u petak na scenu nastupa Matica Hrvatska Ogranak u Samoboru s programom 'Gost(i)ona kod Vraza'.
vrijeme: 07.06.2017.
mjesto: Samobor
Na zadnji dan festivala, u subotu, 10. lipnja, u 11 sati, na samoborskom trgu biti će upriličena „berba knjiga pjesama“, a u 18 sati kod Samoborskog muzeja (i mjesta gdje su se Stanko i Ljubica tada susretali) eminentni hrvatski pjesnici će govoriti svoje stihove o ljubavi, prizivajući sjećanja na Stankovu ljubav.
Ove godine, sva događanja će popratiti i „Muzej ljubavi“, putujuća izložba ljubavnih priča sa svih strana svijeta: o Ljerki Šram i Milivoju Dežmanu, Miljenku i Dobrili, Jesenjinu i Isidori, i mnogim drugima. Od ove godine će dio putujuće izložbe postati i priča o Vrazu i njegovoj vječnoj Ljubici.
Pučko otvoreno učilište Samobor, uz podršku Društva hrvatskih književnika te uz sufinanciranje Grada Samobora, Zagrebačke županije i Ministarstva kulture, stoji iza organizacije ovog festivala, a svake godine postavlja i kamena ploču s uklesanim stihovima jednog sudionika susreta - u Prolazu pjesnika, na zidu uz Ljubičin grob pored crkve Sv. Anastazije u Samoboru.
Ulaz na sva događanja je slobodan, a program možete pogledati na
www.samobor.hr ili na
www.pousamobor.hr te na FB stranici Pučko otvoreno učilište Samobor.
Pjesnik – ilirac Stanko Vraz i samoborska ljepotica Julijana Cantilly – Ljubica glavni su akteri malo poznate priče o velikoj, ali nikada ostvarenoj ljubavi!
Legenda kaže da je Stanko Vraz (1810.-1851.) jednog dana diližansom doputovao u Samobor. Postaja diližanse bijaše na glavnom samoborskom trgu. Izlazeći iz kočije Stanko je podigao pogled i na balkonu preko puta ugledao lijepu Julijanu Cantilly (1812-1842) koja mu odmah zarobi srce. Siromah, pjesnik, znao je da mu kćer bogatog trgovca neće biti suđena. To je njegovu ljubav učinilo samo još većom i nadahnulo bezbrojne stihove koji su i danas uzor hrvatskog ljubavnog pjesništva.
Priča o Vrazu i Ljubici nije sretna priča. Iako je i Ljubica gajila osjećaje za Stanka, otac ju je udao za bogatog trgovca u Sloveniji, ali se ona ubrzo od tuge razboljela i nakon povratka kući u Samobor, tu je i umrla. Legenda kaže da je njezin otac shvatio koliku pogrešku je napravio i pozvao Vraza da stavi svoje stihove na njezin grob. Još i danas u sjeni Sv. Anstazije, nedaleko samoborskog trga, stoji Ljubičin nadgrobni spomenik na kojem pišu Vrazovi stihovi:
„Lice, oči, usta,
tri riječi malene,
al' se od njih rodiše
pjesni nebrojene.“
Inspirirani ovom pričom i Vrazovim „Đulabijama“, zbirkom ljubavnih pjesama koje je Vraz godinama pisao Ljubici, svake godine, već 28. godinu za redom, mnogobrojni se pjesnici okupljaju u Samoboru na Ljubičinom grobu kazivajući stihove o ljubavi i pretvaraju Samobor u „Grad pjesnika“.
