U utorak, 8. listopada, u 20 sati, u Galeriji umjetnina u Splitu, otvorenjem izložbe 'Svjetlost u memoriji' Silvije Abramović, nastavlja se drugi dio ovogodišnjeg ciklusa izložaba pod nazivom Utorkom u Galeriji - Fast Forward.
vrijeme: 08.10.2013. 20,00
mjesto: Zagreb: Zagrebački plesni centar, HNK, ZKM, MSU, SC, Gavella; Split, Rijeka
'Svjetlost u memoriji' naziv je izložbe kojom se predstavlja Silvija Abramović. Izložba obuhvaća drvenu konstrukciju sa staklo-plastičnim platnom visoke tehnologije i dvokanalnu video instalaciju. Rad se bavi doživljajem svjetlosti kao krucijalnim faktom fizičkog bitka, perceptivnom materijalizacijom nematerijalnog. Umjetnica intervenira, služeći se tehnologijom izrade videa s mobitela, kako bi u nama kao autorima vlastitih perceptivnih doživljaja pobudila imaginaciju i mogućnost nove interpretacije biti svjetlosti kao objekta.
Pri gledanju kao vizualnom, perceptivnom i interpretativnom činu svjetlost se promatraču, a umjetnica mu pridaje ulogu ko/autora, aktualizira u materiju kao objekt u pokretu. Niz videa umjetnica je snimila kamerom izrazito loše kvalitete i improviziranim plastičnim filtrima te ih implementirala u nekoliko cjelovitih video-interpretacija, bilježeći svjetlost iz izvora pronađenih u okolini. Naime, taj izvor omogućavao je formiranje snopova svjetlosti u apstraktne oblike, čija je funkcija sugerirati konkretnost i fizikalnost oblika.
Umjetnica je manipulirala novonastalom formom svjetlosti radi stvaranja doživljaja pokreta i životnosti. Svjetlosni snopovi su pretočeni i razliveni kroz filter koji fiksira fluidnost svjetlosti u krutu protežnost, zadržava i definira svjetlost kroz prostor i prezentira je kao opipljiv objekt. Filtrom reducira osjetilne datosti filtrirajući samo ono suštinski nematerijalno, isključujući svaki već gotov fizički objekt, provlačeći kroz plastičnu formu i ograničavajući beskonačnost svjetlosti i vremena. Stvara nestalnu sliku koja nije tv ili video i time omogućava reprodukciju i multiplikaciju stvarnosti. Na videu je zadržana slika svjetlosti kao pokretljivog objekta, koju apsorbiramo u memoriji te tako imamo apstraktnu ideju konkretno pojmljive fizičke svjetlosti. Isto tako i vrijeme kao apstrakciju pretače u materijalno, omogućujući apstrakcijama participaciju u fizičkom bitku. Nakon dovršenja vlastite zadaće njeno se autorstvo gubi i daje bitnu ulogu promatraču kao stvaratelju doživljaja stvarnosti, koji tada nasljeđuje autorstvo.' Kristina Petričević, studentica povijesti umjetnosti
