U srijedu, 16. svibnja, s početkom u 20 sati, u zagrebačkoj Galeriji Forum, otvara se izložba crteža Eugena Kokota. Radovi se mogu razgledati do 5. lipnja.
vrijeme: 16.05.2012.
mjesto: Zagreb; Galerija Forum, Teslina 16
Da je crtež medij u kojemu se Eugen Kokot izražava već desetljećima dobro je znana činjenica na koju ovom prigodom podsjećamo kako bismo još jednom kazali da ovaj klasik suvremenog hrvatskog slikarstva često poseže u svojem radu,osim za bojom, još i za tradicionalnim crtačkim sredstvima. Stoga je utemeljeno govoriti o Kokotu i kao crtaču jer i samo letimičan retrospektivni 'snimak' potvrđuje rečenu konstataciju.
Kao prilog ovome dostatno je spomenuti crteže čvrsto strukturiranih kompozicija ugljenom na papiru nastalim u kasnim 70 - tim godinama prošlog stoljeća,ili sudjelovanja na velikim skupnim izložbama crteža,onim nacionalnim,kao i međunarodnim. Međutim,valja primijetiti da Eugen Kokot nije ostvario u crtežu isto što i u slikarstvu,dakle,opsegom veći, a u tematskim ciklusima raznovrsniji crtački opus. Ali,zato jednako tako primjećujemo da je njegovo djelo u crtežu intrigantno i likovno impresivno unatoč činjenici što je nejednaka intenziteta.
Svakako valja reći da je kroz minula desetljeća Kokot često radio u crtežu što zorno pokazuje njegov interes i za taj medij, a to je činjenica koju ovdje navodimo jer je od naročitog značenja za našu temu. Naime,pozivamo se na nju zato što najbolje govori o drugoj važnoj činjenici,tj.o stvaralačkom kontinuitetu u toj likovnoj disciplini i time potvrđuje da je za Kokota medij crteža jednak mediju slike i da je duboko prožeo njegovu iskonski slikarsku prirodu istom likovnom supstancom. Stoga je razložna njegova odluka da svoje crtačko iskustvo sažme u likovni 'zaključak' i tako po prvi puta sagleda u tematskoj cjelovitosti što upravo čini na ovoj prvoj samostalnoj izložbi crteža.
Štoviše,ovim je izborom crteža poentirao tezu kontinuiteta kao i svoje iznimno crtačko majstorstvo pokazujući svakim crtežom da ga ne određuje tek manualna vještina već produhovljeno umijeće. Upravo je s tim umijećem i 'izvukao' iz dubine svojega bića onu likovnu supstancu iz koje i započinje ta zanosna 'putanja' crte kroz beskrajna prostranstva bijeloga papira. Iz tih crnih tragova ugljena što ih stvara crtačeva ruka na plohi papira emanira tajanstvenost stvarnog krajolika Istre u likovnoj stvarnosti crteža gdje se zemaljsko i nebesko, zbilja i pričin, svjesno i podsvjesno 'isprepliću' u ludički oblikovanom crtovlju. Iz teksta Milana Bešlića
