Dvije samostalne izložbe u Gradskoj galeriji Fonticus

(..) Matteo Cardin bilježi urbani fenomen, centre gradova preoblikovane u city, poslovni dio u kojem poslije uredovnog vremena nitko ne živi. Tako su od mjesta postali ne - mjesta. Izdvajam rad koji prikazuje ne – lokaciju, otuđeno, sasvim prazno, besprijekorno osvijetljeno i uređeno šetalište megapolisa. I još: propitivanje suvremenih globalnih fenomena spontano se nameće autoru. On reagira fotografijom pejzaža na kojoj dominiraju tvornički dimnjaci i potpuno uništena priroda. Doživljavam ove radove kao autorov komentar i stav o hibridnoj civilizaciji u kojoj živimo.


Iako je očito da je zanimljivost, atrakcija autoru privlačna za bilježenje, on instinktivno uviđa da često događaj / motiv nije samo oblik već imaginarni prostor ispunjen osobnom sumnjom i često kolektivnom prazninom. Matteo Cardin naizmjence prelazi granice istraživanja individualne percepcije i opće fenomenologije životnog prostora. Osobni doživljaj detektiran je detaljima likovne igre gdje autor dosjetljivo i ponekad cinično uvodi u rad vizualnu naznaku problema.
 
Matteo Cardin se rodio u Italiji, a zatim se seli u Pulu. Sudjeluje na mnogim skupnim izložbama u Australiji, Brazilu, Švicarskoj, Škotskoj i Bangladešu. Svoju prvu samostalnu izložbu predstavlja u Galeriji Makina. 'Promatram kako bih spoznao i bilježim kako bih širio svoju spoznaju'. Fotografijama snimljenim posljednjih četiri godine, Matteo Cardin podastire publici svoje svjedočanstvo prikazujući mjesta, događaje i situacije koje opisuju ljudsko biće u njegovoj intimi.

 
Kad nam djetinjstvo postane prošlost, postajemo veliki, zreli. Tako kažu. Prekriveni sjenovitim sjećanjima, kao poslije sna, ostaju tragovi. Napuštanje djetinjstva i preuzimanje životnih uloga vremenom izaziva sjetu. Postajemo svjesni samoće. Samoća utječe na sjećanje. Memorija je suputnica samoće. Da li je samoću potrebno pokazati? Da li je podijeljena samoća manje bolna?

Alisa je sama. Wonder Woman je sama. Evo, i Wonderwomen je sama. Njihovi tvorci, Lewis Carrol, William Moulton Marston i Ana Schaub očituju usamljenost podastirući akciju. Svaka od ovih junakinja živi karakteristično vrijeme koje joj daje posebnost. Alisa razbija besprijekornu logiku tekstualne priče. Wonder Woman nastupa u vremenu ratnih muških heroja i postaje kuriozitet, iznimka koja privlači pažnju. Wonderwomen nastaje usred političkog desničarenja i hiper monetarno obilježenog vremena.(..)

U ovakvom okruženju rađa se naša Wonderwomen. Ona je naglašeno erotizirana heroina, oblikovana kao stereotip apartne žene. Naglašene obline, raskošna kosa, privlačno lice njene su karakteristike. Ona je, bez obzira na vremenske prilike, uvijek oskudno obučena ili razodjevena, kako tko vidi. Stas joj je utegnut u izazovnu odjeću, ne libi se naočitog dekoltea, nosi traku sa zvijezdom u kosi. Tu petokraku na traci za kosu i na dezenu gaćica duguje starijoj sestri amerikanske provenijencije iz vremena drugog svjetskog rata. Oskudno kratke hlačice, krojene da naglase erotsku ženstvenost, ukrašene su zvijezdama iz američkog ili cirkuskog asortimana. Očito je da ima nadnaravne sposobnosti ali, zašto je upala u zečju rupu?

Ana Schaub rođena je 1983. godine. Diplomirala kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, Slo, 2008. godine upisuje poslije diplomski studij (video). Za vrijeme studija usavršava se na Indiana University of Pennsylvania, SAD. Samostalno je izlagala u Grožnjanu, Zagrebu i Zaprešiću. Živi i radi u Zagrebu.