U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu , u petak, 2. rujna, u 20 sati, otvaraju se dvije samostalne izložbe: ambijentalna instalacija Darka Brajkovića - 'Olovke s identitetom' i izložba Josipa Mijića pod nazivom 'Život u kutiji'. Izložbu će u prisutnosti autora predstaviti Eugen Borkovsky, a otvorene su do 2. listopada.
vrijeme: 01.09.2011.
mjesto: Grožnjan; Gradska galerija Fonticus
..Olovka je crtači materijal s najvećim rasponom tonskih izražajnih mogućnosti. Brajković im dodaje još jednu funkciju: postaju materijal za minijaturnu skulpturu. Autor se odlučuje intervenirati na uporabnim predmetima. Njima zamjenjuje standardne likovne elemente. On se usredotočuje na grafit, srce olovke unutar drvene ovojnice. Pred nama je kolekcija stolarskih olovaka kojima su grafitne sredine na vrhu obrađene. Već na ulasku u postav nude nam se dvije situacije: doživljaj kompozicije crvenih linijskih elemenata u galeriji, „Bijeloj kocki“ ili pojedinačno razgledavanje svakog pojedinog objekta.
Ideja 'bijele kocke' kao idealnog miljea za prezentiranje umjetničkih radova, koji su sami za sebe zaokruženi autonomni entiteti, potječe iz faze modernizma. Darko Brajković Njapo ovaj neutralni prostor, koji je u pravilu neovisan i izdvojen od vanjskih faktora, problematizira ispunjavanjem 'jatom' olovaka u zraku. Osmišljavajući prezentaciju, gradi nadrealni ambijent. Kompozicija interijera, postava raspršena je fragmentima. Nemamo oslonac za pogled. Pred nama je serija izduženih crvenih objekata ovješenih u prostor. Možemo ih doživjeti i kao multiple bez obzira na njihovu unikatnost. Mogućnosti serijala beskonačne su. Postavom ovi predmeti postaju mobili. Ne moramo ih obilaziti već se oni sami, uz najmanje strujanje vjetra, okreću. Nakupine sličnih mobila daju nam prostor. U ovom slučaju, projekt Darka Brajkovića pripada kategoriji ambijentalne instalacije..
Serija radova koje potpisuje Josip Mijić, izvedena je kombiniranjem tehnika, te, iako mišljeni slikarski predstavljaju reljefne kompozicije. Autor predstavlja seriju radova kojima je naglašeni likovni element oblik kocke. Analizirajući ciklus, primjetna je koncentracija na zaokruženo likovno istraživanje. Umjetnik svjesno ostaje unutar samozadanog kanona.
..Ciklus mu se događa iz pozicije osobnog stanja u vremenu i lokaciji. Mijić poštuje osobni doživljaj. Djelo čini individualnim predmetom. Instinktivan pristup, otklon prema subjektivnom interpretira realnost prema egzistencijalnom iskustvu. On konfrontira crnilo gliba, prljavštine sa područjima sjaja, zlata, s asocijacijom svjetla u daljini. Nakupine kutijica / sudbina kombinirane su likovno promišljeno. Promjena nekog elementa izaziva promjenu cijelog sustava. Ovo su kuće / portreti nas samih, otuđenih pojedinaca. Kao što smo zagadili prirodu tako smo zagadili i međusobnu komunikaciju. Autor se oslanja na naš senzibilitet i uvodi nas u poziciju aktivnog promatrača koji se mora odlučiti što doživljava gledajući ove radove. Doživljava li predmet ili događaj. Jer, ovi kutijasti prostori nisu naseljeni. Glavna uloga ponuđena je promatraču.
(tekstovi su dio iz predgovora Eugena Borkovskog)
