Dubravka Lošić u Umjetničkom paviljonu

Dubravka Lošić je diplomirala u klasi profesora Ferdinanda Kulmera na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1988. godine. Od tada živi i djeluje u Dubrovniku kontinuirano svojim prepoznatljivim rukopisom izlažući u zemlji i inozemstvu. Od trenutka kada je prvi puta bilo pokazano, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, njezino se stvaralaštvo akumulira bez zastoja u jednom golemom obujmu i u sintaksi koja se umnožava u nizovima, varijacijama, modularnim sustavima i u intenzivnim gustoćama materije i znaka.

Od početka je prati postmodernistička sintagma hladnog baroka i danas, u pogledu iz drugog milenija - koje još uvijek odgađa 'plinovito', virtualizirano, i konceptualizirano stanje umjetnosti - još uvijek za nju primjenjiva i aktualna. Dubravka Lošić plohe i površine svojih slika koje su ujedno, reljefi i objekti usijava i zasićuje bojom a u korištenju upotrjebljenih, nepotrebnih i odbačenih materijala usađuje tragove osobnih i zajedničkih pamćenja. Njihova senzualna i ekspresivna taktilnost istodobno je duboko proživljena i zrači samosvijesnim odmakom posvajanja i recikliranja povijesne i moderne vizualne memorije. Mekom granicom između humora i ironije prekriva višak smisla, višak osjećajnosti, višak značenja po kojemu su svi njeni ciklusi svojevrsni rebusi nemira i njihovih zacjeljivanja. Uvijek je riječ o velikoj koncentraciji,velikoj energiji i ulogu.

'Palindromija' u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu kao alegorija i metafora veliki je projekt Dubravke Lošić. U njemu se dva njena ciklusa, Trkači i Ružičnjaci - koji u neprekidnom performiranju traju još iz osamdesetih prošlog stoljeća - pojavljuju se u obliku velike instalacije ili potencirane i svečane inscenacije. Nastaju između 2007. i 2011. godine u Dubrovniku na više lokacija. Njihovo umnožavanje postavljalo je zahtjeve za sve većim radioničkim prostorom a ironijska tema Trkača i poetska tema Ružičnjaka postala je golema panoptička slika svijeta.

Ugađajući strukturi paviljonske arhitekture, njegovoj mjeri i prostoru Dubravka Lošić razvila je asemblaže Velikih trkača u frizni tijek koji obuhvaća čitav prostor a podrijetlo njihove figuracije s grčkih panatenejskih igara iz 5 st. prije Krista pretvara u monumentalnu seizmografiju svijeta izgubljenog apolonskog sklada i središta. Podsjetiti će na Veliki dubrovački potres 1667. godine, na manihejski sukob dana i noći, komediju i zbrku Držićevih ljudi nahvao i onih nazbilj, na sliku pobune koja danas potresa svijet! Kompozicije trkača izgubljene gravitacije i smjera palindromično se čitaju s lijeva i s desna. U naborima, rezovima i obrisima, monohromijama bihromijama i polihromijama te oštrini kontrasta sadrže opartistički magnetizam puzzla a u dubini memorije sjećanje na Picasovu Guernicu u kojoj se središte srca i razuma beznadno rasprsnulo.

Ružičnjaci od čijih se ruža samo ime sačuvalo (Umberto Eco), na dvadeset i jednom velikom samostojećem pladnju ili platou pod kupolnim svodom Paviljona su grad, nekropola, polja, cvjetnjaci i trgovi. Prije su znaka i prije oblika a krajnji minimalizam materijala i privid minimalne intervencije u svojoj bezobličnosti podrazumjeva sve stvari. U taktilnostima krhkih struktura sadrže šamanski kod materijala Josepha Beuysa a u senzibilitetu njihovih odabira oslobađanje osjetilnih i osjećajnih zazora Louis Bourgeois.

U Palindromijama Dubravke Lošić koje su alegorija i metafora u kojima se sve između neba i zemlje - premda neprekidno mijenja oblik - uvijek ponavlja čitanjem s lijeva ili desna, odozgo ili odozdo nalazimo veliku i dramatičnu sliku koja istodobno uznemiruje i pomiruje. Njezini su vizualni navodi iz najširih prostora postmoderne dijakronije i u duhu su velike dekonstrukcije po kojoj se sve već nalazi u golemom ispisanom tekstu naših i zajedničkih umjetničkih i osobnih memorija.Margarita  Sveštarov Šimat
 
Dubravka Lošić  rođena je 15.kolovoza 1964. godine u Dubrovniku. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1988. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ferdinanda Kulmera. Apsolvent je povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izlaže od 1983. g. na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Osim slikarstva, bavi se scenografijom i kostimografijom. Živi i radi u Dubrovniku.