Preskočite na glavni sadržaj

Drago Jančić / Hommage Vladimiru Malekoviću

Danas, 15. studenog, u 19 sati, u Maloj dvorani Galerije Prica, otvara se izložba 'Hommage Vladimiru Malekoviću' Drage Jančića. Izložba ostaje otvorena do 27. studenoga.
vrijeme: 19,00
mjesto: Samobor; Mala dvorana Galerije Prica, Trg Matice hrvatske 6
url: http://www.pousamobor.hr
Stilistika nekog umjetnika u prvom redu odraz je njegovog senzibiliteta, ali i nekih vanjskih okolnosti koje intenziviraju ili smiruju osnovne značajke svjesnog ili spontanog odabira poetike. Drago Jančić također se vjerojatno našao na razmeđima kojim putem krenuti, a da pri tome sačuva autentičnost izraza, slikarski svijet koji će usprkos silnoj vjetrometini izraza biti njegov.

Dakako nemoguće je neokrznut izaći iz agresivnosti -izama karakterističnih za umjetnost našeg vremena, bilo likovnih aktualnosti ili načina koji su obilježili bližu likovnu povijest. Jančić je jasno trasirao svoja umjetnička htijenja, obogaćena, možda i podsvjesno, neobičnom svježinom. Naime Jančić je godinama radio kao likovni pedagog, ostvarivši vrhunske rezultate. Predanjem i znanjem učinio je predmet, objektivno često guran na marginu školskog programa, učenicima izuzetno zanimljivim, potičući u svakom sklonost za lijepim, i sukladno pojedinačnim talentima izvlačio iz njih nit kreativnog.

Ali koliko je dao toliko je i primio. Neposrednost dječjeg i mladenačkog izraza i njihovo čisto oko tako je postalo i ostalo Jančićeva svojina, uprisutnjena u svom fluiditetu, bez pretjerane opisnosti, i u ostvarenjima umjetničke zrelosti. Postojana u svim stvaralačkim ciklusima, a posebice u primjeru sadržajne simpatičnosti i provedbi neukrućenih načela gradnje slike kod đačkog uzrasta, i gdje Jančić povezuje svoje iskustvo i dječju neopterećenost spram pretjeranosti pravila. Iz teksta predgovora kataloga Stanka Špoljarića
 
Drago Jančić rođen je 1937. u Prigorju Brdovečkom. U Zagrebu je završio učiteljsku školu 1957. godine, a 1963. godine diplomirao je likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu kod profesora Mladena Veže i Josipa Poljana. Isprva, radio je kao nastavnik likovne kulture u OŠ Ante Kovačića u Mariji Gorici, a od 1969. godine do umirovljenja 2001. godine u OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Prigorju Brdovečkom, gdje je posebno afirmirao rad keramičarske sekcije. Bavio se metodikom nastave likovne kulture. Surađivao je u Obrazovnom programu HTV-a prilozima i realizaciji programa likovne kulture u slobodnim aktivnostima. Uz pedagoški rad bavi se keramikom i slikanjem. Likovnim intervencijama u radu s učenicima oplemenjuje prostore OŠ Antuna Kovačića u Mariji Gorici, OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Prigorju Brdovečkom i u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću. Od 1995. do 2000. godine radi u Studiju Tanay kao stručni suradnik u radu s djecom zagrebačkih osnovnih škola s posebnim zanimanjem za likovnost. Autor je idejnog rješenja spomenika Hrvatskim domobranima poginulima u Drugom svjetskom ratu i žrtvama poraća u Zaprešiću. Uvršten je u Enciklopediju hrvatske umjetnosti i u Hrvatski biografski leksikon. Samostalno je izlagao na dvadesetak izložbi i na oko pedeset skupnih. Njegov rad pratili su eminentni kritičari kao što su Vladimir Maleković, Dubravko Horvatić, Juraj Baldani, Feđa Vukić, Stanko Špoljarić, Marina Baričević, Josip Palada, Sead Begović i Branko Pilaš.