Preskočite na glavni sadržaj

Daniel Zec - Osječki kipari prve polovine 20. stoljeća

U srijedu, 22. listopada, u 18,30 sati, u sklopu programa Umjetnička baština u fokusu mladih znanstvenika, održava se predavanje Daniela Zeca 'Osječki kipari prve polovine 20. stoljeća: Leović, Živić, Nemon, Švagel-Lešić.'
vrijeme: 22.10.2014. 18,30
mjesto: Zagreb; DPUH, Preradovićeva 44
url: http://www.dpuh.hr
Glavni nositelji kiparstva u Osijeku u prvoj polovini 20. stoljeća bili su do sada nedovoljno poznati i slabo istraženi kipari Josip Leović (1885. – 1963.), Mihajlo Živić (1899. – 1942.), Oscar Nemon (1906. – 1985.) i Rudolf Švagel-Lešić (1911. – 1975.). Likovni izričaj Josipa Leovića u mnogome je određen školovanjem u Beču početkom 20. stoljeća. Upravo je simbolizam obilježio ponajbolje Leovićeve kiparske radove, a posebno one stvarane pod mecenatom osječkog industrijalca Rudolfa Povischila, koji mu je postao mecena preko kojega dobiva različite likovne narudžbe. Još od samih početaka studija na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, evidentan je snažan utjecaj Ivana Meštrovića na kiparsko stvaranje Mihajla Živića.

Osim najranijih radova, to jasno pokazuju i djela nastala neposredno po svršetku studija 1929. ili ona kasnija. Još kao gimnazijalac i kao samouki kipar, Oscar Nemon priređuje u Osijeku dvije izložbe svojih kiparskih radova, 1923. i 1924. Već 1925. odlazi u Beč, a potom u Bruxelles, gdje ostvaruje karijeru portretiste i medaljara. Portret Sigmunda Freuda (1931.) donosi mu svjetsku slavu. Rudolf Švagel-Lešić nakon studija na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu vraća se 1934. u svoj zavičaj i radi kao slobodni umjetnik, a u Osijek dolazi 1939. i ondje djeluje do 1945. Na žalost, većina njegovih osječkih narudžbi zbog ratnih okolnosti nije bila realizirana u cijelosti. Ni jednom osječkom kiparu nije pošlo za rukom ostaviti za sobom dubljega traga u povijesti osječke umjetnosti prve polovine 20. stoljeća. Ostali su i na margini nacionalnoga kiparskog stvaranja. Ovaj prikaz, prema tome, ne otkriva velike kipare i senzacionalne kiparske opuse, pa ni reprezentativna pojedinačna kiparska djela. Njime se neće izazvati perturbacije u poznavanju nacionalnoga kiparstva moderne, ali tom poznavanju može biti validan prinos.
 
Daniel Zec zaposlen je kao viši kustos u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Diplomirao je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2003. godine. Magistrirao je 2011. radom Kiparstvo u Osijeku između dva svjetska rata na istom fakultetu, a 2012. upisuje doktorski studij.