U sklopu programa Art Thursday, u četvrtak, 10. siječnja, s početkom u 21 sat, u Klubu Kino Grič, otvara se izložba fotografija Damira Širole pod nazivom 'Nature and Human Nature'. Izložba ostaje otvorena do 29. siječnja.
vrijeme: 10.01.2013. 21,00
mjesto: Zagreb; Klub Kino Grič, Jurišičeva 6
U potrazi za sobom fotograf Damir Širola pokušava fotografskom slikom, kontrastom i polaritetima obuhvatiti strukture naoko nevidljivog reda, ne-reda stvari sugerirajući krupnim planovima sinkronosti između prirode i ljudske prirode: vlati travke ili cvijeća, dijela ljudskih ruku i deformiranog, demonski izobličenog lica plemenitog divljaka. Od Lemura i Astralopithecusa do Neandertalaca i Homo sapiensa kamenog doba, pa do pojave civilizacije: izuma pisma i gradova na Bliskom istoku i Egiptu, čovjek je bio samo dio prirode. Dio lančane reakcije svega postojećeg, karika koja je neraskidivo povezana i ovisna svim ostalim dijelovima Planeta i Kozmosa: od atoma i metala u zemljanoj kori do zvjezdanog neba i mjeseca nad njim. Ne volimo misliti o sebi kao o primatima, Golim – bezdlakim – majmunima, jedinim sisavcima koji nose odjeću i žive u gradovima.
Kulturno rafiniranim građanima svijeta, koji stalno, a s vremena na vrijeme i drastično istrebljuju vlastitu vrstu, uglavnom ne zbog hrane, već zbog vlasti, moći, religije, ideologije, nafte, teritorija, novca… Kulturno-civilizacijski tabui, Ego i nutarnje prisile, brane nam da se ogledamo u svojoj ne-svjesnoj bitnosti i svrhovitosti koja je velikim djelom biološka i konačna: rođenje – život – smrt, treptaj svjetla u nemjerljivom bezdanu i tami svemira.
Širola se koristi približavanjem i povećavanjem, slikama koje oku omogućavaju uočavanje strukturalnih niti i odraženih detalja. Taktilnost i tvarnost nabora i mikrosvijet ljudske kože i dlake, brutalna energija života i snaga stisnute šake u odnosu prema zen-ljepoti i fragilnosti lista i slomljene vlati trave, istovjetno zeleno obojenih vlati s prozirnim kapljicama vode. Zimska ljepota zelenog grananja tajnog života biljaka ukrašenog bijelom kristalnom formom snijega ili vegetacijom što se odražava kroz providnu i zrcalnu opnu vode. Zablurana, Lynchovski vibrantna i fantazmagorična podloga otpalog lišća sugerira svjetove iza ovog svijeta.
Triptih zaključuju crno-bijeli scanovi demonski izobličena Šriolina lica koje promatrajući prizor promatra i analizira sebe, destruktivnim i samorazarajućim uvidom i podvojenošću tamnih i egzistencijalnih, gorkih dubina bića: ostatka života i blizine smrti. Primarni krik: Ja sam čovjek, ali i posveta; Vivaldijeva Četiri godišnja doba i Tri boje (plavo, bijelo, crveno) Kieslowskog (1993-1994). Željko Marciuš
