Drama Slovenskoga narodnog gledališča iz Maribora gostovat će u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu s predstavom 'Višnjik' A. P. Čehova u režiji Gábora Tompe u petak, 17. lipnja, u 19,30 sati.
vrijeme: 17.06.2016. 19,30 h
mjesto: Zagreb; HNK Zagreb, Trg maršala Tita 15
'Višnjik' je zaokružio umjetnički život i poslanje Antona Pavloviča Čehova (1860.-1904.), ali istodobno je i najava završetka jedne ere. Zbog preciznih i oštrih rezova koji razgaljuju sve i svakoga te otkrivaju nerazmjere između ideala i kapitala, iluzije i realnosti, potrage za ljubavlju, uspomena i zaborava – 'Višnjik' je jedna od najuzbudljivijih drama 20. stoljeća.
Banalna stvarnost je u Čehova sakrivena ispod meke poetičnosti, a bolnu istinu prikriva tužna simbolika. Taj ruski majstor je kroz humor i satiru oslikao položaj čovjeka koji je u prijelomnim životnim situacijama. Čehov je kao malotko znao kako se istodobno može plakati i smijati, te je zbog toga Višnjik okarakterizirao kao komediju.
U
predstavi glume Ksenija Mišič, Ana Urbanc, Nataša Matjašec Rošker, Aleš Valič, Kristijan Ostanek, Matija Stipanič, Vlado Novak, Maša Žilavec, Davor Herga, Mateja Pucko, Ivo Ban, Nejc Ropret, Viktor Meglič, Irena Mihelič i Mojca Simonič.
Gábor Tompa je rumunjski redatelj, profesor na Kalifornijskome državnom sveučilištu u San Diegu, glavni i umjetnički ravnatelj Mađarskoga državnog kazališta u Cluju u Rumunjskoj, koji svojim pronicljivim režijama oduševljava publiku i kritiku diljem svijeta.
'Višnjik', posljednje kazališno djelo A. P. Čehova, govori o prijelazu iz jednoga života u drugi, referirajući se na uništenje višnjika i njegove buduće upotrebe kao kuće za odmor. Riječ je o žrtvovanju neupotrebljive ljepote višanja, po kojem je to imanje bilo poznato, radi financijske koristi. To je metafora promjene. Što bi se danas moglo usporediti sa sječom višnjika? Kako danas doživljavamo takav gubitak? Koji je to višnjik žrtvovan?
Živimo u trenutku velikih paradoksa: čini se da su ljudske vrijednosti okrenute naglavce, potpora kulturi je lažna i stalno opada, prijeti joj nestanak, ukinuće; internet i facbook rade ono što je radila tajna policija 70-ih i 80-ih - formiraju načine potpunog nadzora. Prijetnja uništenja je pred nama – u vremenu i prostoru. Režiser Gabor Tompa kaže da želi s predstavom izraziti pripadnost, povezanost i zauzimanje za 'nekorisne' stvari kao što su kultura, tradicija, nada, povjerenje, poezija, vjera, civilizacija. Pri svemu tome, tišina i pasivnost Ljubov Andrejevne i Gajeva nisu znak nemoći ili nepoduzetnosti, nego su namjerno odabrani pasivni načini otpora. Poput goleme bijele knjižnice pune knjiga koje dugo nisu otvarane ni čitane, i koja gleda na zamrznuto more.ž
