Otvorenje izložbe Bojana Šumonje: Postojanost slikanja (Retrospektiva 1990. – 2015.) održat će se u utorak, 1. prosinca u 20 sati, u osječkoj galeriji Waldinger, Tvrđa. Izložba ostaje otvorena do 13. prosinca o.g.
vrijeme: 01.12.2015.
mjesto: Gradske galerije Osijek – Galerija Waldinger
Istaknuti istarski umjetnik Bojan Šumonja izložbom Postojanost slikanja, (Retrospektiva 1990. – 2015.) u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, u srpnju ove godine obilježio je dvadesetpetogodišnjicu svog umjetničkog rada, izloživši šezdesetak slika nastalih u razdoblju od 1990. do danas. Nakon Pule izložba je, u rujnu, postavljena u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, zatim, u studenom, i u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, a od 01. prosinca 2015., moći će je vidjeti i osječka publika u Gradskim galerijama Osijek, naravno, u nešto reduciranom obliku, zbog samih prostornih ograničenja galerije Waldinger.
„Izložba Postojanost slikanja, (Retrospektiva 1990. – 2015.), predstavlja presjek njegova rada, odnosno razdoblje od četvrt stoljeća intenzivnog slikarskog stvaralaštva. Premda po naobrazbi akademski kipar (diplomirao je kiparstvo na Accademia dell’ Belle Arti u Veneciji 1984. godine) Šumonja se već tijekom studija opredjeljuje za slikarski poziv. (…) Nakon umjetničkog formiranja Šumonja u devedesetim godinama proteklog stoljeća stasa u potpunosti zrelog i iskusnog umjetnika naglašene manirističke vokacije koji se referira prvenstveno na iskustva anakronizma, ali i novog njemačkog ekspresionizma učinivši začudan postmodernistički spoj antike, renesanse, baroka, klasicizma, moderne i nove ekspresije. (…) U radovima što slijede sve više do izražaja dolazi autorova razigrana mašta inicirana njegovim interesom za mitsko i fantastično. Ta prepoznatljiva autorova ikonografija sada je obogaćena s vidljivim biljezima suvremene pop kulture, prvenstveno stripa i filma, ali i slikarstva Francisca Goye i Williama Blakea. (…) U slikama nastalim devedesetih godina do punog izražaja dolazi postmodernistička Šumonjina vokacija koju ostvaruje smionim i bezobrazno hrabrim spajanjem različitih povijesnih reminiscencija, tradicije i suvremenosti, a sve to vješto i s lakoćom oblači plaštem mitoloških snoviđenja. (…) Krajem 2000. godina Šumonja započinje svoj, do sada, najpoznatiji ciklus Ovce. Velike kompozicije prikazuju stada ovaca koje stisnute u pejzažu, međusobno isprepletene pokazuju svoju nemoć i lakovjerje. Poznat kao autor koji se u svom dosadašnjem opusu nije obazirao na političke i sociološke analize u ovom ciklusu metaforički progovara i o tome. Slično će biti i s njegovim video i hologramskim radovima, te najnovijim slikama koje prikazuju nebrigu i zlostavljanje djece te usamljene individualce koji nadljudskim naporima žele savladati naizgled nepremostive prepreke koje im postavljaju zakoni i ponašanje društva u kojem žive. Ne napuštajući svoj rafinirani slikarski izraz, Šumonja sada nenametljivo progovara o našem vremenu u kojem je svaka individualnost postala nepoželjnom jer primarni je cilj izjednačiti jedinke i pretvoriti ih u poslušno stado koje će u svakom detalju svog života ovisiti od milosti korporacijskih ili državnih vlasti.“
(iz teksta Mladena Lučića, kustosa izložbe i muzejskog savjetnika MSUI/MACI)
