U ponedjeljak, 19.studenoga, u 19 sati, u Gradskoj galeriji Antuna Gojaka u Makarskoj, otvara se izložba skulptura 'Bliskost oprečnog ' akademskog kipara Kažimira Hraste. Izložba ostaje otvorena do 6. prosinca.
vrijeme: 19.11.2012. 19,00
mjesto: Makarska; Gradska galerija Antuna Gojaka, Don Mihovila Pavlinovića 1
Sklonost otvaranju i poništenju kiparske mase te ispitivanju unutarnjega prostora skulpture odlike su kiparskoga stvaralaštva Kazimira Hraste od samih njegovih početaka. Da bi se izbjeglo kopiranje prirode i istodobno održala najuža povezanost s realnošću, kako su isticali najistaknutiji predstavnici moderne skulpture, trebalo je razbiti realnost i ponovno je uspostaviti u novim odnosima. To načelo prihvaća i Kazimir Hraste. Odbijajući svaki intelektualni i formalni komfor aktualnih modela, oboružan analitičkom metodom i kubo-konstruktivnim načelima, Hraste je pronalazio vlastiti put.
Upotrijebivši u svojim počecima letvu kao konstruktivan element i racionalizirajući ekvivalent linije, a kolaž kao strukturalan obrazac (armaturu), gradio je rastvorene prostorne organizme u kojima je "presložena stvarnost" tražila, s jedne strane, ikoničku fiksaciju bitnoga, a s druge, otvarala nove mogućnosti prostorne dinamike. Vrline Hrastine skulpture otkrivale su se autentičnošću poticajnih, dinamičkih obrisa, te sve naglašenijim korištenjem prostora - prisjetimo se Arhipenka – 'kao supstancije koja više za nas nije apstrakcija već materijal koji se može oblikovati, uključen u naše konstrukcije'.
Prostornim nagovještajima svojih skulptura u kojima su čovjek i stvarnost nalazili odjeka. Hraste je senzibilizirao gledaoca nezaobilaznim elanom svojih kiparskih impostacija, suglasjem promišljenih, racionalnih odluka i spontanih rješenja, iznenađujućih podudarnosti stvarnoga i imaginarnoga.
Prirodni materijali i tradicionalni postupci što karakteriziraju dosadašnji Hraslin rad, sredinom devedesetih godina ustupit će mjesto radikalnoj preobrazbi strukturalnih i materijalnih odrednica i značajki njegova djela. Materijal stakla koji uvodi u svoje kiparstvo, navest će autor, 'otkrio mi je ono za čim sam težio: dobiti u isti Čas vanjštinu i unutrašnjost'. Željezo i staklo, ti antagonistički materijali-principi kojima se odnedavno služi, a podrazumijevaju identitet i različito, sugestivno odgovaraju Hrastinom konceptu esencijalnoga, njegovoj potrazi i nalaženju poticaja u univerzalizmu prirodnoga medija.
Prisvajanjem materijala koji uvjerljivo alteriraju lakoću i težinu, uzgon i gravitaciju, kipar je pronašao adekvatan oslon svojim mentalnim i emocionalnim predispozicijama, uspostavio jezik neposredne izražajnosti bitnoga. Hrastin izraz podrazumijeva nastojanja konstruktivista da stvore prozračno, prozirno i na sve strane otvoreno djelo čije zračenje nema granica, ni čvrsto određenog gledišta, ali i želju da stvori takav splet odnosa, formi i ritmova koji pružaju afektivnu sigurnost, prostor "refleksije i kontemplacije", plastičko-vizualnu formulaciju složenih egistencijalnih aspiracija i otvoreni horizont smisla. Mladenka Šolman (dio predgovora iz kataloga izložbe Kažimira Hraste u Gliptoteci HAZU Zagreb 1997.)
