Barak Reiser – izložba u Cavtatu

Izložbu čine skulpture, radovi koji uključuju tekst, video radovi, fotografije i crteži. Osim u prizemnom izložbenom prostoru, izložba uključuje i male intervencije na stubištu kao i u prostorijama na prvom i drugom katu muzeja. Kako bi se sagledala cijela izložba, potrebno je obići većinu muzejskih prostorija.

Izloženi radovi izrađeni su ili odabrani kako bi korespondirali sa slikama Vlaha Bukovca koje se nalaze na prvom i drugom katu muzeja. Izložba podcrtava vezu među djelima hrvatskog umjetnika - točnije, bavi se gledanjem, promatranjem i njihovom vezom s fenomenom fotografije. Na tom tragu, neke od radova Reiser slika izravno na zidovima prvog i drugog kata muzeja  kao vezu s bogatim zidnim oslicima koje je izradio sam Bukovac.

U središtu umjetnikovog zanimanja nalazi se veza između jezika i sjena kao i promišljanje samog procesa gledanja. Koriste se 4 jezika. Iako umjetnik ne govori hrvatski, koristi ga ravnopravno s jezicima koje govori: engleskim, njemačkim i hebrejskim.

Kao što nagovješćuje njen naslov, izložba propituje pitanje slike predmeta-kao o jednoj riječi ili nazivu po kojem je predmet poznat; ili kao sjeni predmeta, pojavnosti predmeta, ili obliku slova ili njegove sjene. Je li ono što vidimo stvarni predmet ili samo odraz ili sjena predmeta?


Ušavši u ulazni hodnik muzeja, posjetitelj se susreće s izduženim crnim siluetama koje predstavljaju djelomično slogove riječi: S-H-D-O. Kako bi ušao u izložbeni prostor, posjetitelj mora proći kroz siluete. Sličan način primijenjen je na sljedeći postav silueta koje predstavljaju riječ Tzel - לצ Ova hebrejska riječ pojavljuje se na pozivnici za izložbu, kao i na seriji crteža raspoređenih po muzeju. Pojavljuje se i u obliku skulptura smještenih u kutu prizemnog galerijskog prostora. Na hebrejskom, Tzel znači sjena. U ovoj grupi riječi, postoji značenjska veza između Tzel (sjena), Tzilum (fotografija) I Tzelem (idol ili slika).

Jedan od središnjih radova na izložbi je dvadesetominutni video rad Charade (2009.), postavljen u prizemlju muzeja. Jednako kao i u igri Charades (Charade, u njemačkom), koja se temelji na pogađanju riječi ili rečenica, čiji se elementi/ideje glume dok se točno ne pogode. Charades je i naslov komedije/trilera iz 1963. godine u kojem glavne uloge igraju Audrey Hepburn i Carry Grant. Duh  filma, naročito ova vrsta igre pogađanja, prisutna je u ovom radu. Video rad se sastoji od različitih dijelova filma i sjena koristeći istovremeno igru riječi između tri različita jezika.

Kao što je slučaj s video radom, i ostali radovi sadrže element igre u svojoj osnovi. Slično kao u igri Charades, izložba predstavlja igru između fotogenične pozadine muzeja – njenu vezu sa svjetlom i sjenom – i igru umjetnika s riječima i njihovim sjenama. Nakon prolaska kroz sve objekte, sjene objekata i riječi u muzeju, otkriva se cijela rečenica.