U sklopu projekta Oni dolaze, u Galeriji SC, u četvrtak, 19. svibnja s početkom u 20 sati, otvara se samostalna izložba mlade umjetnice Martine Grlić pod nazivom 'Atomic Landscapes'. Izložba je otvorena do 27. svibnja.
vrijeme: 19.05.2011. 20,00
mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25
..Nuklearna energija osnovni je motiv ovdje izloženog ciklusa slika Martine Grlić. Njihova tema je uglavnom dokolica: ljudi na plaži ili djece u igri, čime se nastavlja na tradiciju žanr slikarstva, a sve su slikane u tonovima sive, kako bi i na toj razini podsjećale na stare fotografije.
Pogledamo li pažljivije neki likovi djeluju neobično bezizražajno: to su lutke postavljene u interijere za vrijeme pokusa s nuklearnom bombom u pustinjama Nevade. Na svakoj od slika prisutno je neprirodno jako bijelo svijetlo koje osvjetljava kompoziciju i u kojemu se konture likova gotovo rastapaju, što je moguće čitati kao razornu prisutnost nuklearne prijetnje u razdoblju koje slike asociraju.
Slikarstvo Martine Grlić problematizira sjećanje na jedno prošlo doba i njegove strahove koji su bili neposredno prisutni u životima ljudi, suprotstavljajući osobno (obiteljske prizore) i kolektivno (propagandne filmove o mjerama opreza u slučaju nuklearnog rata koji su tada bili česti), a po izvedbi (poput djelom zamućene crno bijele fotografije) slično je srodnim težnjama Gerharda Richtera.
Cijelo ozračje 'nuklearnog straha' u razdoblju poznatom iz američke povijesti kao 'doba izobilja' dočarava veliko platno s akrobatkinjom koja hoda po žici. Igra je povezana s opasnošću, lakoća sa strahom.Njezino balansiranje sugerirano je kao let kroz oblake koji u sivim nijansama dinamiziraju pozadinu. Taj pristup kombinira aluziju na hladno – objektivnu fotografsku reprezentaciju sa čistim užitkom komponiranja bizarnih scena po platnu. Tako primjerice, iako distorzirana, lica na nekim slikama naslikana su deskriptivnije, dok je lice spomenute akrobatkinje riješeno sumarno, a naglasak je stavljen na igru oblaka (oblika).
Sumarnost je glavni način ovoga slikarstva koje se odlikuje oblikovanjem volumena bez puno tonalne gradnje, što stvara dojam distance i pročišćenosti oblika. Blaga zamagljenost kontura kao da je u polemici s tom čvrstom gradnjom i sugerira nesigurnost: nesigurnost života u tom dobu, kao i nesigurnost u rekonstrukciji prošlosti iz današnje perspektive, ona stvara i odmak od puke prezentacije zbilje (svojstvene fotografiji), a što je još važnije od značenjske razine dinamizira kompozicije i rezultira zanimljivim vizualnim učinkom..
..Gotovo mistični doživljaj nuklearne eksplozije prispodobiv je intenzivnom bijelom svijetlu koje obasjava svakodnevni život protagonista platana Martine Grlić.Na platnima kojima dominira sivi ton zbog toga osvjetljenja je jako naglašeno kontrastno svojstvo bijele, koja na dijelovima bliješti, ponegdje se pretvarajući u čistu plohu. Ali ta bjelina nije tjeskoba nuklearne prijetnje, ti ljudi ne žive u njezinoj sjeni, nego upravo u njezinoj svjetlosti.
Zabava i zaborav, nužni su kako bismo opstali, ignoriranje opasnosti je način preživljavanja i očuvanja (prvenstveno mentalnog) zdravlja. Pogledamo li stvari na taj način umjetnost je jedan od putova koji nas spašava da ne 'umremo od stvarnosti' (rekao bi Nietzsche), da kroz nju lakše sagledamo opasnosti i užase svijeta.
O njoj se može reći isto što i o nuklearnoj znanosti u drami Kopenhagen iz 1998, Amerikanca Michaela Faryna (koja govori o susretu nuklearnih fizičara Bohra i Heisenberga): 'u samoj pojavi ima nečeg magičnog. Neutronom bombardiraš jezgru atoma urana i on se cijepa na dva druga elementa. To je bio san alkemičara – pretvoriti jedan element u drugi' (prev. Sonja Bašić). Transformacija tjeskobnog, ako ne i tragičnog, u lijepo, ako ne i zabavno, nuklearna je 'alkemija' koja jako dobro uspijeva ovoj umjetnici. iz predgovora Feđe Gavrilović
Martina Grlić rođena je u Zagrebu 1982. godine. Diplomirala 2009. godine na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom prof. Duje Jurića. Od 2008. godine izlaže na desetak skupnih žiriranih izložbi. Živi i radi u Zagrebu. Izlagala je na desetak skupnih izložbi ( 45. Zagrebački salon, 30. Salon mladih, 22. Slavonski biennale Osijek..)Ovo joj je prva samostalna izložba.
