Animafest Zagreb predstavlja filmove kratkometražne konkurencije

Kratkometražna konkurencija, u kojoj se predstavlja manje od pet posto zaprimljenih kandidata, prikazat će deset svjetskih te dvije međunarodne premijere, izvijestili su s festivala.
 
Korejski autor Erick Oh ima svjetsku premijeru filma „Večera”, a tu su i argentinska animirana novela „Ne gledaj me” Sergija Falletija i Marcela Iglesiasa, „Usamljeni pas” Marte Reis Andrade te „Granice” korejske animatorice Seun Yee.
 
Film „Kao da ih je zemlja progutala” Natalije León koji upozorava na visoku stopu femicida u Meksiku u Zagrebu ima hrvatsku premijeru, nakon nagrade kritike na Sundanceu, svjetsku premijeru imat će „Uroš” Mate Uljarevića o slikaru Urošu Toškoviću koji se prisjeća ratnog djetinjstva i pariške mladosti, dok iranski film „Kao prijatelj, kao jelen” govori o prijateljstvu prekinutom izvanrednim okolnostima.
 
„Uvijek u pokretu” kanadsko-kineske animatorice Rui Ting Ji vodi na putovanje majke i kćeri kroz metaforičku oluju emocija, planova i zamjeranja, „VSEMIR - Granica na Mirenskom groblju” Lee Vučko i Damira Grbanovića o posljednjem počivalištu presječenom 1947.  razgraničenjem Italije i Jugoslavije. Vuk Jevremović predstavlja novi rad „Moralna potpora” nadahnut Laibachom, istoimenom pjesmom i rudarskim komunističkim štrajkom u Trbovlju 1920-ih.
 
Tri hrvatska filma izlaze prvi put pred publiku
 
Maida Srabović predstavlja film „Fačuk” inspiriranim djelima naivnog slikara Mije Kovačića, koji će nakon Animafesta film biti prikazan u programu Perspektive festivala u Annecyju, Marko Meštrović u filmu „Kako” donosi poemu obilježenu ponajprije motivom čovjekove želje za letom, a Petra Balekić u filmu „Sjene” Petra Balekić putuje ženskim tijelom i psihom, istražujući dinamiku samoprihvaćanja.
 
Od međunarodnih premijera tu je film Kanađanke Rachel Samson, „Sladoled” o djevojačkom prijateljstvu te Johna Kellyja koji glasom glumca Domhnalla Gleesona sastavlja svoj „Mirovinski plan”, sanjajući o nadoknađivanju svega što je propustio.
 
S festivala u Cannesu stižu „Lijepi ožiljci” Raphaëla Jouzeaua, kreativna vizualizacija razgovora o prekidu i reminiscencija nekadašnjeg odnosa dvoje ljudi.
 
Afirmirana poljska animatorica Izabela Plucińska vraća se svojim komediografskim korijenima u visoko produciranom glinamacijskom filmu „Joko”, adaptaciji djela francuskog nadrealista Rolanda Topora.
 
Iz malo poznate jordanske kinematografije stižu „Sjene” Rand Beiruty, o mladoj žrtvi zlostavljanja koja iz Bagdada odlazi u svijet, prikazane na festivalu u Veneciji, baš kao i „Lutak i kit” Animafestova veterana Roberta Catanija koji motiv umjetnog čovjeka tretira s obzirom na teme stvaranja, radosti fizičke egzistencije, konformizma i dehumanizacije.
 
Baltički film „Ptice su nestale” Anu-Laure Tuttelberg, poema o dolasku zime i umiranju prirode, svjetsku premijeru imao je na festivalu u Locarnu, kao i „Bez glasa” Samuela Pattheyja, autobiografski prikaz svijesti techno partijanera.
 
Još jedan stari znanac Animafestove publike Saša Svirski u „Zagasitim mrljama zelenkastih boja” (također prikazanima u Locarnu) ponovno udara na „divna prošla vremena“, dok se filmom „Hurikán” o nespretnom debeljku u noćnoj potjeri za bačvom piva na Animafest vraća i češki autor Jan Saska.
 
Nakon studentske konkurencije Japanka Saki Muramoto debitira u Velikom natjecanju nagrađivanim radom „Noć na odmorištu”, a tu su i glavnom nagradom briselske Anime ovjenčan „Kej Sisowath” Stéphanie Lansaque i Françoisa Leroya te meksička 3D i stop-animirana „Dolores” Cecilije Andalón Delgadillo, svojevrsna parafraza „Alice u Zemlji čudesa”.
 
Filmovi društvenokritičkog pedigrea
 
Brazilski duo Yuca posvetio je „Nemoguće putovanje” Portorikanki koju je ubio nestručno obavljen carski rez, o potrazi za pravdom i oporavkom govori „Vrtlarenje” Sarah Beeby, a o frustraciji prometno zagušene ulice Jelena Oroz, u filmu „Nema mjesta”.
 
„Glavno jelo” Zinije Scorier i Marie Royer film je o friganima, zajednici koja se hrani bačenim namirnicama, a „Skroll” Martena Vissera osvrće se na desenzibilizaciju suvremenog čovjeka za stvarnost slijedom pretjerane konzumacije spektakla.
 
Job, Joris & Marieke donose ekološku geg-distopiju „Kvota” o ugljičnom otisku, „Oslobodite kokoši” Matúša Vizára ruga se aktivizmu za prava životinja i veganstvu, a tu je i brazilski film Angela Defantija „Ja sam njemački ovčar”, o psu čuvaru u krizi identiteta.
 
Raspad ljubavnog odnosa u središtu je filma „Mljac” Martinusa Klemeta, „Kreketavi šou” Suresha Eriyata temelji se na pop-tradicijskom pjevanju iskrivljenom zavijanjem, a danska minijatura „Riblje tlapnje” Tobiasa Ruda na ribu projicira nesigurnosti zaljubljenog ribara.
 
Njemačko-hrvatska koprodukcija „Bodlja u guzi” Elene Walf prati nesporazum psa i ježa, nagrađivana „Očeva pisma” Alekseja Evstignejeva donosi dirljivu istinitu priču iz gulaga u tridesetim godinama, „SKRFF” Corrie Francis Parks grebe ispod slojeva boje s jednog zida od 1982. do danas, dok je „Gdje plavo susreće crveno” Tamása Patrovitsa napravljen uz pomoć digitalnog printera japanske korporacije Riso Kagaku.
 
U programu su i film „Freeride u C-u” latvijskog autora Edmundsa Jansonsa „Kako izgledaš večeras” Christopha Horcha, „Oda parfemu” Maksima Litvinova i „Bujica” Meejin Hong. (Hina)