U nedjelju, 18. svibnja, u 12 sati, u No galeriji Muzeja suvremene umjetnosti, otvara se samostalna izložba dubrovačke slikarice i grafičarke Anabel Zanze. Izložba ostaje otvorena do 4. lipnja.
vrijeme: 18.05.2014. 12,00
mjesto: Zagreb; MSU, No galerija, Avenija Dubrovnik 17
Okosnicu izložbe čine djela iz novih ciklusa Knjiga, Vrste riječi, Likovi i dvoličja, nastalih u razdoblju od 2012. do 2014. koji pokazuju stanoviti nastavak njezine dosadašnje umjetničke praksepropitivanja odnosa teksta i slike, od kojih se već na prvi pogled izdvaja Mappa Mundi, ukazujući na daljnji razvoj ovog istraživanja. Sklonost eksperimentiranju sa slovima, riječima, rečenicama i tipografijom, funkcijom i značenjem, koje postaje sastavni dio njezinih djela neovisno o mediju u kojem stvara, djelomično proizlazi iz njezina obrazovanja.
Polazište tih slika s upisanim tekstom uvijek je stanovita ideja, a pojavljuje se ili kao središnji motiv ili kao kôd za šifriranje složenih sustava. Oni su gdjekad izvedeni iz monotonog ritmičkog nizanja jednog slova ili jedne riječi na monokromnoj pozadini, a gdjekad kao fragment određenog tekstualnog predloška koji prekriva cijelu površinu platna ili papirne podloge, stvarajući odnos zavisnosti u beskonačnoj jezičnoj igri koja u nizu varijacija i medija tvori zasebne cikluse. Tako riječi postaju vizualni fenomeni. Istodobno, odstupajući od uobičajenih tipografskih pravila čitljivosti odabranog teksta, umjetnica svjesno nastoji promatraču otežati tečno čitanje u korist vizualnog dojma, bez namjere postavljanja metafizičkih zamki. Pažljivim čitanjem pojedinih ulomaka umjetničkih tekstova koje Zanze prisvaja moguće je nazrijeti višeznačne semantičke slojeve iza kojih se često skrivaju umjetničke individualnosti zanimljive umjetnici, i kojima se često ciklički vraća tražeći nova formalna i koncepcijska rješenja.
Porijeklo tog postupka možemo tražiti u avangardnim, neoavangardnim i postavangardnim pravcima, ali je bliži recentnim umjetničkim postupcima. Ta djela mogu se interpretirati kao izraz njezine snažne potrebe za prisvajanjem i pohranjivanjem preuzetih umjetničkih rukopisa.
No, upotreba referenci kod Anabel Zanze nipošto se ne bi smjela tumačiti kao pribjegavanje pukoj postmodernističkoj reciklaži i citatnosti. Kao rezultat takvog procesa označavanja i aproprijacije, slika postaje produktom intimne i kolektivne memorijenataloženih iskustava što za umjetnicu predstavlja svojevrstan oblik mentalnog utočišta. Konačno, novi ciklusi Anabel Zanze koje će zagrebačka publika imati prilike vidjeti na ovoj izložbi dodatno potvrđuju njezinu izdvojenu poziciju i postojanost unutar ukupnog korpusa recentne umjetničke scene.
Kustosica izložbe: Ivana Janković
