Pred promatračem u prostoru nalazi se drvena minimalistička šesterostrana prizma. Rad nalikuje deblu sa šipkama. S obzirom na to da se zvuk putem vibracija prenosi kroz metal, kada osoba zagrize, a pritisne uši, vibracije zvuka prelaze putem kosti u središnje uho i centar u mozgu te osoba svojim kostima „čuje” zvuk. Želja autorice bila je slušanjem tijelom podsjetiti na ono možda tradicionalno i obiteljsko pripovijedanje doživljaja naših starih žena, majki, baka čijih glasova više nema s nama.
U svojim interdisciplinarnim istraživanjima Ana Sladetić već se neko vrijeme bavi istraživanjima fenomena čistoće. Pojam čistoće i njegove primjene i mijene u kontekstu jednog vremena ukazuje na razvoj društva, kulturnih i društvenih fenomena, ali također na ulogu žene kao aktivne činiteljice čistoće, sve do pasivne konzumentice i obrnuto. Fenomen čistoće doživio je određenu transformaciju kako u privatnom području tako i na području društvenih promjena: dolazi do transformacije poimanja obitelji iz tradicionalne u nuklearnu obitelj te dolazi do promjena uloge žena kako u društvu tako i na tržištu rada. Pospremanjem svoje okoline, doma i radnog prostora te osobnom higijenom ritualno se odričemo negativnih aspekata svojega života i otvaramo neke nove čiste početke.
Kustosica projekta: Martina Munivrana