Ana Opalić – izložba u Dubrovniku

Najvećim brojem fotografija zastupljena je serija Brsalje na kojoj autorica radi od 1996. godine i koja se u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik izlaže u najvećem opsegu do sada. Riječ je o crno-bijelim analognim fotografijama jednog te istog kadra mora i stijenja snimljenog s Brsalja (zapadni dio Grada) kroz različite godine, doba dana, atmosferske prilike.

Sličnu metodu ponavljanja istog kadra koristi i u seriji crno-bijelih analognih fotografija pod nazivom Farrera koje su nastale tijekom studijskog boravka u katalonskoj Farreri 1998. godine i koje se, na ovoj izložbi, premijerno predstavljaju.

Izbor iz Autoportreta, fotografske serije na kojoj umjetnica kontinuirano radi od sredine devedesetih godina predstavlja upravo one autoportrete u kojima se događaju mali pomaci i ponavljanja i stvaraju svojevrsni fotografski 'diptisi', primjerice isti kadar snimljen s autoricom u pejzažu i bez nje ili dva slična autoportreta u kojima je razlika tek u gesti ruke ili pomaku tijela.

Serija Između sadržaja (1998.-2010.) se također dijelom zasniva na ponavljanjima i bliska je autoportretima-diptisima. Riječ je, naime, o ponavljanju motiva u slijedećem okidanju, čemu prethodi manji pomak tijela i fotografskog aparata. Tim blagim pomacima nastaju dva ili tri slična prizora u čijim se preklapanjima, u međuprostoru između dvaju sadržaja, nalazi interes umjetnice. Suodnos fotografija predstavljenih u diptisima ili triptisima i uokvirenih crnim rubom filma s brojkama da bi se istaknuo njihov redoslijed, stvara čudnovate, hibridne, klizeće spojeve brda, ruba stijene i horizonta ili jednostavno zamke za oko u kojima nam jednom usvojeni prizor u slijedećem pogledu izmiče.

U seriji digitalnih fotografija nastalih ove godine tijekom boravka na Siciliji autorica problematizira vlastiti odnos prema digitalnoj fotografiji i mogućnostima 'beskonačnih' ponavljanja, koje taj medij nudi.

Ponavljanja Ane Opalić treba shvatiti kao stvaralačku metodu, opsesivno vraćanje istim temama i motivima u potrazi za odgovorima bilo da se radi o tome 'što i kako' vidimo ili  pitanjima identiteta. Fotografije Ane Opalić, naime, iako lirične i kontemplativne uvijek posjeduju i stanovitu dozu nemira generiranog autoričinim preispitivanjem pojavnog svijeta i kodificiranog ustroja stvarnosti koja nas okružuje, te potiču promatrača na osvještavanje usvojenih kategorija i obrazaca.

Ana Opalić je rođena 1972. godine u Dubrovniku. Godine 1997. diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Ostvarila je niz samostalnih izložbi (2010. 2008., Dubrovnik, 2000., 2006., 2007., Zagreb, 2005., Köln, 2001., Split), te sudjelovala u brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (2003., Venecijanski bijenale, 2006. Darmstadter Tage der Fotografie, Darmstadt...) Godine 1997. nagrađena je kao najbolja mlada fotografkinja pri izložbi 'Hrvatska fotografija '97, a 1997. i 1998. godine gostovala je kao stipendistica UNESCO-Aschberg stipendije u Centre d'art i natura – Farrera de Pallars, Katalonija. Krajem 1998. godine gostovala je u Tyrone Guthrie Centru, Annaghmakerrig, Irska (stipendija Tyrone Guthrie centra). Godine 2008. dobila je drugu nagradu na natječaju T-HTaward@msu.hr. Od 2000. godine članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu.

Izvor: www.mdc.hr