Ana Elisabet izlaže u Trogiru

ANA ELIZABET umjetnica je koja posljednjih nekoliko godina živi i radi u Zagrebu. Na Likovnoj akademiji u Beču diplomirala je kiparstvo (1993.-1998. Academy of Fine Arts.Gironcoli, Vienna). Ispočetka se bavila isključivo kiparskim projektima, izrađujući skulpture većih dimenzija. Ni mnogobrojne rasprave stručnjaka kao ni umjetničke ili građanske inicijative nisu uspjele promijeniti činjenicu i zaustaviti trend da se hrvatski javni/otvoreni prostor prenapučuje lošim, mahom figurativnim skulptorskim i spomeničkim rješenjima, da nema razumijevanja ni interesa za suvremene umjetničke prakse a kamoli sustavne politike kreiranja urbanog tkiva. Slična situacija je i kad su u pitanju trgovi, parkovi, perivoji, fontane i zdenci od kojih su mnogi u zapuštenom stanju.

Ana Elizabet nastoji osvijestiti situaciju i djelovati na oba ova polja. Tri njezine skulpture nalaze se u javnom prostoru u Austriji gdje je studirala i živjela do prije deset godina, jedna realizacija je u Zagrebu, a posljednjih nekoliko godina intenzivno promišlja "okvir skulpture", problem gubitka i, kako je jednom istaknula, potrebu obrane i nove artikulacije javnog prostora u službi zajednice. Što kroz djelovanje unutar platforme 1POSTOZAGRAD što samoinicijativno ili na poziv udruga i institucija ANA Elizabet je tako za Travno izradila model skulpture posvećen astronomu Milutinu Milankoviću, ponudila je preliminarno rješenje za trgove na Kegliću i trg u Dubravi, ideju za jezero i park samoniklih vrsta na Bundeku te pilot projekt za kreiranje javnog prostora za mlade u Zadru i Nikoziji na Cipru. Sve je ostalo na papiru jer za eventualnu provedbu trebaju javni natječaji, odnosno volja politike. Ipak, u prostoru grada, na Savskoj ulici u Zagrebu imali smo, u sklopu inicijative 1POSTOZAGRAD, prigode vidjeti njezinu svjetlosnu instalaciju Dišeš? (2001.), a unutar projekta Ars Publicae u knjižnici zagrebačke četvrti Novi Jelkovec predstavila je svjetlosnu instalaciju Sveta dokolica (2014.).

Naravno, i jedan i drugi rad samo su privremeno bili  postavljeni. Unazad nekoliko godina počinje raditi s neonom i započinje seriju radova Home Enlightment/Kućno (pro)svijetljenje kao suptilne „intruzije u privatni prostor“. Jednako kako u svom radu, između ostaloga, izrađuje svojevrsne „skulpture po mjeri“ posvećene najbližima, tako i njezina serija Home Enlightment stvara novu dimenziju doživljaja umjetničkih predmeta u životnom prostoru. Kako bi se svaki objekt iz serije Home Enlightment prilagodio potrebama korisnika, umjetnica u svom ateljeu, u neposrednom susretu s osobom, analizira potrebe i želje osobe i predlaže najprimjereniju ideju/formu za stambeni ili drugi prostor.