Alma Orlić: Iskre djetinjstva u portretu

Alma Orlić
Iskre djetinjstva u portretu
 
'Svojevrstan bijeg od suvremenih i pomodnih trendova u vizualnim umjetnostima, te povlačanje u intimu provjerenih likovnih vrijednosti bila je vrlo hrabra odluka koju Alma Orlić donosi na samom početku karijere 1960-ih godina. Osobna stvaralačka sloboda koju je gradila tijekom više od pola stoljeća bavljenja slikarstvom, rezultirala je respektabilnim slikarskim opusom u kojem se ističu dvije klasične teme, pejzaži i portreti. Danas bismo tu njenu posvećenost primarnoj realnosti, čovjeku i njegovom prirodnom okruženju, mogli protumačiti kao iskonsku potragu za iskazivanjem i očuvanjem »memorije« i »nove emocinalnosti« u razdoblju postmoderne, čime umjetnica apsolutno participira u kreiranju umjetnosti svoga vremena. Njezin izuzetan dar zapažanja i sigurna slikarska ruka, te živo zanimanje za ljude s kojima dolazi u doticaj, formirale su je u našu najvrsniju portretisticu.
»Ljudi su me oduvijek zanimali kao najživlji dio stvarnosti. Portretiranje mi je predstavljalo fantastičnu komunikaciju kojom sam ostvarujući lik portretiranog, ujedno ostvarivala sebe, uvijek uzbuđena hoću li uspjeti, uvijek fascinirana posebnošću i ljepotom prisutnog iz kojeg je trebalo odabrati i zaustaviti samo ono zaista bitno.« (Alma Orlić)
Kad su u Almin život ušla njezina djeca Donat i Laura, spektar motiva neminovno se širi i njihova dječja bića slika u brojnim varijacijama, pomno prateći njihov rast i sazrijevanje i slikarskim kistom bilježi mijene na njihovim licima s tankoćutnim osjetom za trenutna raspoloženja. Isto se nastavilo s razigranim unucima, Maxom i Patrikom koje portretira u ambijentu obiteljskog doma, tek zaustavljene u igri, nestrpljive i bez puno razumijevanja za duga poziranja.
Slikarski opus Alme Orlić vrvi portretima djece koja u njezinom atelijeru postaju sudionici za njih u tom trenutku nedokučivog procesa nastajanja vlastitog lika na slikarskom platnu. Brojne su varijacije u prikazima cijele dječje figure, polufigure ili samog lica, na kojima portreti zrače nekom ozbiljnošću jer sudjeluju u nečem za njih iznimno važnom, ali iza »poza« nazire se vrcakava i iskričava dječja narav. Česti »atributi« na slikama su igračke, plišane životinje, autići, lopte, lutke, koji sugeriraju njihovu trenutačnu zaokupljenost, ali i hrabre koncentaciju pri procesu portretiranja. Gotovo cijela serija portreta nastala je u slikaričinom atelijeru u prepoznatljivom naslonjaču i paravanu s cvjetnim uzorkom koji je sumarno prikazan u pozadini. Dječja sponatnost i energija koju isijavaju, daju posebno ozračje portretima. Svako malo biće zrači već svojim vlastitim karakterom kojeg slikarica »čita« u procesu portretiranja i zaustavlja jedan bitan trenutak djetinjstva, usporava proces odrastanja, bilježi bljesak života u njegovoj neponovljivoj jednostavnosti i izvornosti.
U vremenu sveprisutne fotografije koja nam u svom digitalnom obliku izmiče u beskraju virtualnog svijeta, slikarski porteti Alme Orlić pokazuju nam pomalo već zaboravljene vrijednosti klasičnog slikarstva u kojem se zrcale trenuci zajedničkog postojanja i doživljaja, portretista i portretiranog, i kojima se malim ljudima pridaje velika pažnja, kakvu uostalom i zavrjeđuju.'
 
— Irena Kraševac