Aktivističko arhiviranje

Što znači aktivističko arhiviranje u plesu, efemernoj, transdisciplinarnoj, tjelesnoj umjetničkoj praksi? Kakvi su načini pohranjivanja, memoriranja i transmisije pogodni u suvremenoj izvedbenoj umjetnosti? Zašto plesna umjetnost nije uključena u arhivske koncepcije tradicionalnih baštinskih institucija? Mogu li tradicionalne baštinske i arhivističke institucije uopće prihvatiti i pohraniti dokumentarni plesni fond?

Odmičući se od tradicionalnih koncepata arhiva koji pohranjuju selektiranu prateću građu nekog umjetničkog čina, time pogodujući jedinstvenom i isključivom interpretiranju povijesti, predlažemo dinamičan istraživačko-arhivski multimedijski prostor koji kritički propituje arhivirane artefakte i usporedno dokumentira umjetnički i istraživački rad, omogućujući njihovu dalju recepciju, re/interpretaciju, prevrednovanje i istraživanje. Takav dinamičan koncept usmjeren je arhiviranju i dokumentiranju i suvremenosti i povijesti, i materijalnih artefakata i njihovih digitaliziranih supstituta, a obuhvaća arhiviranje i digitaliziranje ostavštine umjetnika, digitaliziranje prateće građe o projektu/umjetniku, umjetnički upravljano arhiviranje (artist-driven archives), dokumentiranje umjetničkog procesa i prostora izvedbe, arhiviranje mišljenja publike.

Vodeći se principima aktivističkoga arhiviranja, predstavit ćemo koncept instituta za istraživanje i arhiviranje plesa kao nezavisne organizacije koja pruža teorijsko-znanstveno i arhivsko uporište umjetničkoj plesnoj praksi i srodnim izvedbenim disciplinama te, kao prvi projekt toga instituta u nastajanju, višegodišnji projekt mapiranja sadašnjosti hrvatskog suvremenog plesa, koji je započeo praćenjem procesa rada na izvedbi Glečer autorskog kolektiva u sastavu Pavle Heidler, Ana Horvat, Silvia Marchig i Sonja Pregrad.

Realizirano uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

Organizacija: llinkt! plesni projekt, u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih i Kritičkim parkourom