Otvorenje 32. Salona mladih i izložbe 'Venientes'- izbor iz godišnje produkcije ALU 2013. / 2014., održava se u ponedjeljak, 7. srpnja, u 20 sati, u Domu hrvatskih likovnih umjetnika. Izložba se može pogledati do 27. srpnja.
vrijeme: 07.07.2014.
mjesto: Zagreb; HDLU, Trg žrtava fašizma 16
Natječaj za izlaganje za ovogodišnji Salon mladih, koji je pokrenuo različita pitanja, započeo je sa citatom velikoga Krleže. Otvorenje Salona održat će se sedmog srpnja, baš na Krležin rođendan, u 20 sati u domu HDLU.
Ove godine predstavljamo niz radova mladih umjetnika slikama, skulpturama, grafikama, ambijentima i videoradovima. Radovi su izabrani neopterećeni služenju trendovima i floskulom o nepostojanju ukusa.
Uz devet pozvanih autora žiri je odabrao trideset i četvero mladih autora koji svaki na svoj način ispituju što u umjetnosti danas znači 'stvarati kvalitetno', bilo da se radi o izražavanju u tradicionalnim ili novim medijima, o ozbiljnim i depresivnim, ili frivolnim i duhovitim temama.
Sjećanje, ono osobno i kolektivno, tematiziraju Martina Grlić, Dalia Finek u individualiziranim poetikama. Trofeji Grgura Akrapa u slikarski naglašenom tretmanu djeluju kao memorabilije ponosnih vlasnika, kao slike utisnute u svijet svojom materičnosti. Sličan, bogat pristup materiji, sa cijeđenjem značenja ima i Tanja Škrgatić, ističući bogatstvo mogućnosti slikarstva. Materičnost i igra formom, prisutni su i u radu Maka Melchera. Slikarsko tematiziranje intime vidimo u radu Valentine Supanz, koji podsjeća na ozračja Tennessee Williamsovog opusa, ili u radu Renea Bachracha Krištofića, koji se bavi temom utopije i njezinog kraha u vrlo zrelom rukopisu. U svoj osobini svijet uvlači nas i Ivona Jurić, koja u slikama sugerira egzistencijalne dvojbe, kao i Valerija Cerovec, u instalaciji nadahnutoj Proustom. Treba istaknuti i pejzaže maje Bachler nordijskih, ibsenovsko – bergmanovskih asocijacija, kao i mračnu sliku Nataše Vuković.
Slikarstvo na specifičan način shvaćaju i Josip Tirić, Vedran Urličić, Ivana Koren ili Domagoj Rogina, a ono što bi vrijedilo istaknuti kod svih radova na izložbi jeste da se zavaravaju kako je poruka u umjetnosti njezin razlog postojanja, odnosno, ne koriste svoj mediji kao alibiji podilaženja bilo kojim aktualnim 'mislilačkim' strujama. Neku vrstu misticizma daje Vice Tomasović, a Maja Šimunović stvara 'otoke' kao minijaturnu instalaciju. Elaboriran narativ posjeduje i instalacija Vojina Hrastea, dok Josipa Štefanec prikazuje eksploziju crnih platana, u čistom užitku osvajanja prostora.
Ženska figura tematizirana je u radovima Ivana Markovića, kao snažan crtež i ploha, kao i u formama Alane Kajfež. Suptilna erotika Ive Višošević, ili video Darie Žmak i Andree Knežević, također se bave temama ženskog života, intime i rada.
Svojevrsni poetski pristup prisutan je u videoradu Frana Makeka, a zanimljivo minimalno artikuliranje formalnih elemenata vidimo u radovima Krunoslava Dundovića. Ovi autori pokazuju kako je refleksija u umjetnosti nešto što se treba čitati višeznačno, a ne kao parola dana. Njima bi valjalo priključiti i Petra Bunića, Duju Medića i Mitra Matića, kao i Zdravka Horvata. Svi oni upisuju sebe u svoj proces rada, sam čin shvaćaju gotovo ritualno, ali ne zaustavljaju se na njemu, to jest čin nije sam sebi svrha, nego traže produkt.
Josipa Čeliković i Nina Ivandić u svome ambijentu podsjećaju na vrijednosti koje dokona galerijska publika zaboravlja, a isto se može reći i za Vitra Drinkovića, koji izlaže gadget pomoću kojega osvještavamo disanje, nešto toliko svakodnevno, a istovremeno bitno. Naturalizam je prisutan i u Janka Petrovića, pa i Ivane Jurić, koja izlaže instalaciju iz svoga posljednjeg filma.
Film je bio inspiracija za svijetove koje slika Patricija Purgar, kao i za svekoliko stvaralaštvo Luke Hrgovića, koji podsjeća kako su sanjke iz Građanina Kanea najbolji pokazatelj životnih i umjetničkih vrijednosti.
Duhovit pristup tradiciji na razini forme daje Luka Čačić, suvremenim problemima u arhitekturi Damir Sekulić, pristupu svakodnevici Janko Ivčić (na konceptualan način), kao i posve anarhično (autor/ica pod pseudonimom Neumnoživi). Duhovitost je prisutna i u Mare Tute, ambicioznog Petra Popijača, Mirona Milića i, dakako, Mire Župe.
Širina umjetničkog stvaralaštva i bogatstvo izričaja ono su što možete očekivati na ovogodišnjem Salonu mladih.
Izložba 'Venientes'(hrv.oni koji dolaze) projekt je koji se realizira već 4. godinu zaredom sa ciljem predstavljanja ponajboljih radova iz godišnje produkcije Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Kao i proteklih godina, komisija sastavljena od profesora-predstavnika šest odsjeka Akademije prilikom završne izložbe odabrala je radove koji će predstaviti ovogodišnje rezultate dvadesetak studenata slikarskog, kiparskog, grafičkog odsjeka, nastavničkog odsjeka kao i odsjeka za animirani film i nove medije.
