Otvorenje izložbe '20 Years Behind' umjetnika Ivice Malčića održat će se u četvrtak, 1. ožujka, u zagrebačkoj Galeriji Studentskoga centra u 20 sati. Izložba je otvorena do 17. ožujka o.g.
vrijeme: 01.03.2018.
mjesto: Zagreb, Galerija SC, Savska 25
Izložba se nadovezuje na koncept izlaganja u istoj galeriji svakih deset godina koji je autor započeo u Galeriji VN 1994. - 2004. - 2014. i nastavio u Galeriji PM 2007. - 2017. U Galeriji SC je izlagao 1998., propustio izlagati 2008. te zato sada izlaže dva potpuno različita ciklusa; Osmrtnice umjetnosti i Slučajni kolaži, kao dvije izložbe u jednoj: jednu za propuštenu 2008., a drugu za 2018.
Umjetnost je moja religija
Jedan od standardnih postupaka pri konstruiranju rada Ivice Malčića isticanje je nekoga citata ili vlastite misli u sentencionalnom ili aforističnom obliku, a čiji se sadržaj čita kao direktni iskaz autorova „pogleda na svijet“. No, već sama parolaška forma i semantička izravnost daju naslutiti da su te „misli“ koliko izraz potrebe za objavom vlastitih stavova toliko i intelektualna igra, parafraza ili meta-rečenica. Odnosno: da ti verbalni „komentari“ koji obrubljuju slikovni prikaz podjednako funkcioniraju kao naziv ili objašnjenje slike, autorov pogled ili čak njegov „statement“, ali i kao ironična i samoironična relativizacija slikarevih „misli“, sve do granice nepatvorenoga humora ili čistoga paradoksa.
Ako u prvi mah nismo sigurni u značenje i pretenziju Malčićevih ispisanih sintagmi još smo, bome, manje u mogućnosti dati dijagnozu za njegove slikovne prizore. Prvi je razlog u množini i širini tema i motiva kojima se bavi, a koji zahvaćaju raspon od velikih, univerzalnih sadržaja pa do malih, usputnih i trivijalnih događaja. Malčićeva potreba da slikom i tekstom govori o svakodnevici, da komentira doslovno sve što se oko njega događa na neki način je ipak usustavljeno: prvo, time što je sve izraz radikalno subjektivne interpretacije i, drugo, što postoji volja da se formiraju cjeline (ciklusi) po nekim tematskim i problemskim sastavnicama.
Jedna od takvih cjelina su i tzv. osmrtnice, slike koje zbog naglašeno crnoga obruba podsjećaju na ovu tipičnu formu ubranoga folklora. Kako im to, naravno, daje karakter „smrtne ozbiljnosti“ Malčić obilato koristi mogućnost da svoje sentence i prizore koji se na slikama odvijaju podvrgne visokim, maltene sudbinskim, zahtjevima umjetnosti, kulture, društvenih normi i života uopće.
Odabirući događaje iz svakodnevne ponude novinskih naslova Malčić uspostavlja svojevrsnu egalitarnu normu u kome su slikovni citati iz svijeta politike, kriminala, sporta i spektakla postavljeni u nehijerarhijski odnos, dajući jednaku važnost svim životnim manifestacijama „brutalne stvarnosti“, kako taj segment slike kvalificira sam autor. Ustaljeni ritam svakodnevnih “skidanja“ medijski eksponiranih događaja neće, međutim, naglašavati činovničku dosljednost u registraciji zbilje koliko uputiti na narav te zbilje, na zbrkanu, anarhičnu, šizofrenu (vizualnu) stvarnost koja okružuje autora. Misli i citati o umjetnosti, kulturi i o vlastitoj slikarskoj važnosti dolaze tako kao (umjetni) šlag na složeni svijet realnoga života: koliko će umjetnost i sam umjetnik biti u poziciji popravljanja toga svijeta, koliko će egzistencijalni karakter njegova angažmana biti presudan nadaje se, dakako, već kroz samu formu toga iskaza, formu – smrtovnice. Time se nekadašnja autorova intencionalna i deklarativna nabusitost i drčnost kojom se služio u svojoj umjetničkoj strategiji, njegova zločestoća i anarhoidnost pomalo tope pred životnim i umjetničkim pesimizmom. No, kako je i prijašnja ofenzivnost bila tek dobra strategija kamuflaže jednoga skeptika i melankolika tako su i sadašnje „pesimističke“ slike samo izraz umjetničkoga subjekta koji se do „posljednjeg daha“ bori za to da slikarski (ili bilo koji drugi iskaz) ostane neki smisleni trag u općem obesmislenju života. Manija stvaranja (svaki dan jedna slika ili slični koncept radoholičarstva), koju Malčić već godinama primjenjuje, neće ga učiniti herojem rada, ali će učvrstiti stav da je uvjerljivost i etičnost umjetničkoga rada u izravnoj vezi s egzistencijalnim nabojem toga svakodnevnoga ispisivanja vizualnih i verbalnih komentara. (Marijan Špoljar)
Ivica Malčić (1964, Zagreb) 1996. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. M. Šuteja. 1998. - 2002. intenzivno izlaže u Zagrebu svake godine po 100 slika. Do sada je izlagao na 21 samostalnoj izložbi te na više skupnih.
https://www.facebook.com/events/190788341521495/
