Solidarnost označava ideju i praksu suradnje i međusobnog pomaganja između članova neke grupe (obitelji, lokalne zajednice, radničke klase, čovječanstva...), koja se temelji na osjećaju međusobne povezanosti, odnosno na zajedničkim stavovima, vrijednostima, interesima, ciljevima, itd. Solidarnost podrazumijeva djelovanje u korist drugoga bez očekivanja da će ti drugi uzvratiti jednakom mjerom. To nije samo princip po kojem funkcioniraju ljudske zajednice, nego ga pronalazimo i kod ne-ljudskih vrsta, što nam ukazuje na njegovu pojavu kao sastavnog dijela evolucijskog razvoja.
Kao etički, socijalni i politički koncept i imperativ, solidarnost igra važnu ulogu u međusobno vrlo različitim pogledima i teorijama, npr. tijekom Francuske revolucije povezivala se s pojmom bratstva u krilatici „Sloboda, jednakost, bratstvo“, u socijalnom nauku Crkve vezuje se s pojmom ljubavi (agape), a javlja se i u sindikalnom djelovanju, na primjer, tijekom 80-ih u Gdanjsku, u pokretu „Solidarnost“.
Tema ovogodišnjeg festivala odabrana je dugo prije neposrednih događanja kojima upravo svjedočimo, suočeni sa dolaskom izbjeglica u Hrvatsku. U ovom se trenu solidarnost živo preispituje na terenu, odnosom prema ljudima koji iscrpljeni dolaze u Europu iz zemalja razorenih ratom. S jedne strane svjedočimo nesnalaženju, sramotnoj nesposobnosti zapadnih vlada da preuzmu odgovornost za situaciju i primjereno reagiraju, dok istovremeno brojni volonteri vođeni suosjećanjem i solidarnošću pomažu podrškom, ljubaznim dočekom, prikupljanjem odjeće, obuće, hrane i ostalog potrebnog da se ljudima bez doma pomogne na putu i/ili cilju.
Tema otvara brojna pitanja: Je li solidarnost poveznica pojedinca i društva i na čemu se ona temelji? Što solidarnost znači za današnjeg čovjeka i umjetnika? Ima li je uopće i u kojim segmentima? Jesmo li solidarni i kada?
