Dubravka Zima: 'Djevojka u gradu'

U knjizi 'Djevojka u gradu' gradskom se djevojaštvu u drugoj polovici 19. stoljeća pristupa metodologijom povijesti djetinjstva i mladenaštva, prikazujući imagološke strukture o djevojkama, kao i materijalne, historiografski provjerljive tragove života gradskih djevojaka u 19. stoljeću. Podrobnije se istražuje nekoliko karakterističnih aspekata djevojačke gradske svakodnevice, uzimajući u obzir različita iskustva i životne okolnosti djevojaka iz različitih društvenih slojeva i klasa. Posebna su poglavlja posvećena djevojačkom obrazovanju, odnosu djevojaka i prostora, tjelesnosti djevojaka, djevojačkoj društvenosti i kulturnim praksama te djevojačkoj afektivnosti, odnosno ljubavima i zaljubljenostima. 

O autorici:
 
Dubravka Zima rođena je u Zagrebu. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu i magistrirala s temom o Ivani Brlić-Mažuranić te doktorirala s temom iz hrvatske dječje književnosti. Zaposlena je na Odsjeku za kroatologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu kao izvanredna profesorica. Objavila je knjige Ivana Brlić-Mažuranić (Zagreb, ZZOK, 2001), Kraći ljudi: povijest dječjeg lika u hrvatskom dječjem romanu (Zagreb, Školska knjiga, 2011), Uvod u dječju književnost (u suautorstvu s Marijanom Hameršak; Zagreb, Leykam international, 2015) i Praksa svijeta: biografija Ivane Brlić-Mažuranić (Zagreb, Naklada Ljevak, 2019).
 

Iz knjige:
 
“Kada je 1889. petnaestogodišnja Ivana Mažuranić, koja tada s obitelji stanuje u Markovoj ulici na zagrebačkom Gornjem gradu, na Uskrsni ponedjeljak navečer 22. travnja posjetila obiteljske prijatelje Marićeve i sudjelovala u ugodnoj, kulturnoj kućnoj zabavi sa sviranjem, pjevanjem i plesom, oko pola jedanaest navečer bilo je vrijeme za povratak kući te je po Ivanu došla obiteljska sluškinja, premda je, kako se može zaključiti na temelju Ivaninih dnevničkih zapisa, bila riječ o nevelikoj udaljenosti od kuće u kojoj je stanovala Ivanina obitelj. Na ovaj usputni podatak naišla sam u dnevniku tinejdžerice Ivane, koji je prvi put objavljen 2010. godine u redakturi Sanje Lovrenčić. Ipak, taj me marginalni, sitni detalj iz života gradske djevojke s kraja 19. stoljeća prilično zainteresirao i iz toga je interesa postupno nastala i ova knjiga. Što je u tom kratkom, usputnom događaju toliko zanimljivo? Meni je zanimljivo sve: činjenica da djevojka sama odlazi na zabavu, sadržaj te zabave, način na koji petnaestogodišnjakinja izvještava o zabavi, činjenica da joj je dozvoljen izlazak do 11 navečer, i, naposlijetku, činjenica da ne može sama hodati noću po ulici već da joj je potrebna pratnja, kao i činjenica da je ta pratnja, vrlo očito, mogla hodati sama po ulici u isto vrijeme dok je dolazila po Ivanu – svi su ovi podaci elementi povijesti gradskoga djevojaštva pred kraj 19. stoljeća i većinu ću ih obraditi u poglavljima koja slijede. Premda, nažalost, nemam podatak o dobi sluškinje koja je po Ivanu došla da je otprati kući, za potrebe ovoga predgovora zamišljam da je otprilike iste dobi kao i Ivana (što je, prema izvorima koje ću koristiti u knjizi, ponajprije prema studiji Katarine Horvat o služinčadi u Zagrebu na prijelomu stoljeća, ne samo moguće nego i vjerojatno), te da se iz marginalnoga detalja o njihovu kretanju po ulicama iste večeri – jedna se smije kretati sama, a druga ne smije – mogu donijeti i neke preliminarne pretpostavke o bitno različitim iskustvima povijesnih djevojaštava gradskih djevojaka različitih socijalnih statusa i klasa.”
 
Potražite knjigu "Djevojka u gradu" na ljevak.hr.