Dramsko-plesni projekt 'Radovan i Ljudmila'

RADOVAN I LJUDMILA

Dramsko-plesni projekt inspiriran djelom i likom kolanjskog pučkog pjesnika, pisca, paškog težaka i pastira, Berta Krešimira Balabanića.
 
Projekt je 14. travnja 2023.  u  Kulturnom centru "Gozdenica" predstavljen novaljskoj publici insertom  „Oj Novaljo biseru otoka“  na Svečanoj akademiji povodom obilježavanja 30 godina utemeljenja jedinice lokalne samouprave kao najava premijerne izvedbe.

Ispreplitanjem radnje realnog i imaginarnog, modernog i tradicionalnog, etno i suvremenog, dočarava se pjesnikov unutarnji doživljaj stvaranja i njegova želja da otme zaboravu otočku pučku predaju.
 
Naizmjeničnom igrom: dramaturške ekspresije koreografskog rukopisa te scenografske koloristike i monokromije, jasno se oslikavaju emotivna stanja i odvaja realno i imaginarno, prošlo i sadašnje. Postiže se dinamika i živost u ruhu moderne vizure trenutnog vremena.
Motivi novaljskog i otočkog života prikazani kroz pučku pašku poetiku u ovoj predstavi postaju suvremeno tkivo s ciljem očuvanja kulturne baštine te njenog predstavljanja široj publici, pogotovo mlađim naraštajima.
Pjesnik stihom u desetercu pripovijeda o ljubavi između kraljevića Radovana i pastirice Ljudmile i tragičnom izumiranju hrvatske kraljevske loze te ističe mogućnost da se na otoku Pagu nalazi grob mladog kraljevića. Simboličkim prikazom velike ljubavi dvoje ljudi različitih staleža oslikava ljubav i želju hrvatskog plemstva i puka za vlastitom slobodnom domovinom.
Prvi spjev od 1064 stiha dovršio je 7. srpnja 1975., a drugi od 265 strofa 13. prosinca 1978. godine. Tatjana Rupcich

Tragična ljubav dvoje mladih – kraljevića Radovana, sina kralja Dmitra Zvonimira i pastirice Ljudmile, u suvremenom, interdisciplinarnom iščitavanju prolazi proces interferencije tradicije i retradicionalizacije, kroz očaravajući nakanat kazivača-težaka Berta Balabanića, zapjevanog na paši i u vinogradu, poziva nas u utješiteljsko naručje anime mundi, kojem s čitavom prirodom i bićima u njoj, odvajkada i pripadamo.
 
Od renesansnih pastorala, ekloga ili bukolika s Vetranovićevim, Nalješkovićevim i vilama Džora i Marina Držića, preko onih alegorijskih Zoranića i Barakovića do praslavenskom kozmogonijom i teogonijom inspiriranih zatočnica i oblakinja Ivane Brlić Mažuranić, i paški pučki poeta Berto Balabanić svoj spjev konstruira dijaloški upravo po inkantacijskoj formuli invokacije boginje/muze – u konkretnom slučaju hrvatske Vile Planinkinje. Svojim izričajem obogativši folklorno-tradicijski vernakularni oralni imaginarij, pjesnik ujedno odbacuje dispoziciju spekulativne vilinske naravi, uzdižući je na dinamički dijadnu razigranu razinu – ona je ujedno svojevrsni kontrapunkt Smrti odnosno njen svijetli aspekt – životodajna emanacijska sila nasuprot onoj statičnoj, niktomorfnoj i ktoničkoj; time postaje ujedno i celestijalna i terestijalna; svojevrsna živa voda (apă vie) naspram mrtve vode (apă moartă); suđenička rođenica i ključarica gornjih i donjih svjetova, Velika Majka, prelja i tkalja čovječjeg usuda. Katarina Marić
 
Autorica i koreografkinja: Tatjana Rupcich
Dramaturgija: Doris Šarić Kukuljica, Maro Martinović
Produkcija: Plesni studio Svjetlost u pokretu
Izvodi: Doris Šarić Kukuljica, Maro Martinović, Lara Frgačić, Kristina Legin, Nina Torma, Endi Schrotter, Adrijana Mamula
 
Kostimografija: Milena Jurmić
Scenografija: Darja Mrđen (slikarski opusi),Tatjana Rupcich (fotografija)
Grafičko oblikovanje i dizajn: Jadranka Brečak Rogić
Audio i video montaža: Davor Rogić
Oblikovanje svjetla: Zdenko Trandler
Fotografija: Dejan Barić
 
Glazba: Nakanat Plus - Lado Electro / Hrvoje Crnić Boxer i Boris Harfman;
             Klapa Ćakulone / glagoljaški napjev iz Novalje na Pagu;
             Božidar Domagoj Burić, Srđan Sekulović Skansi, Stjepan Burić „ Zvonimir i Jelena“
Glazbeni kolaž: Marcin Patrzałek; Yenic Dizzla; Calm Whale; David Lang;
             Harry Lightfoot; Adrien Mondot; Nobuyuki Hanabusa