Ovotjedni program u Dokukinu KIC posvećen je majstoru poljske kinematografije, redatelju Krzysztofu Kieślowskom, kao dio obilježavanja 80. obljetnice njegovog rođenja i 25. godišnjice njegove smrti.
vrijeme: 13.11.2021. - 14.11.2021.
mjesto: Zagreb
Iako prvenstveno poznat po seriji od 10 jednosatnih epizoda Dekalog (1987-88), glazbenoj psihološkoj drami Dvostruki Veronikin život (1991) i tzv. “trobojnoj trilogiji” inspiriranoj bojama francuske zastave i idealima iz nešto revolucionarnijeg razdoblja, Plavo, Bijelo i Crveno (1993-1994), ovdje se bavimo njegovim manje poznatim, ali izvanrednim dokumentarnim opusom. U dva bloka prikazat ćemo ponajbolje kratkometražne dokumentarce kojima je uspio steći reputaciju autora koji se suprotstavlja mainstreamu i izvrsno uspijeva prikazati sudbine poljske radničke klase. Svi filmovi prikazuju se s engleskim titlovima.
U prvom bloku, koji je na programu u subotu, 13. studenog, u 19 sati, donosimo pet filmova iz druge polovice 1970-ih. Blok otvaramo portretima individualnih protagonista, Curicculum Vitae (1975.) o rekonstrukciji partijskog sastanka s amaterskim glumcem, u kojem se fikcija spaja s dokumentarnom formom, i S gledišta noćnog čuvara (1977.), satira o neugodnoj osobi fašističkih uvjerenja, koja je polučila izvanredan kritički uspjeh. Slijede dva filozofsko-konceptualna ostvarenja, Sedam žena različite dobi (1978.) s balerinama iz različitih dobnih skupina, i Govoreće glave (1980.), dokumentarna studija stanja svijesti u poljskom društvu manje od dvije godine prije prosvjeda 1980. i rađanja sindikata Solidarnost. Za kraj je tu poema o ljudima koji čekaju nekoga (ili nešto) na glavnoj željezničkoj postaji Postaja (1980.).
Drugi blok, na programu u nedjelju 14. studenog u 19 sati, okuplja šest filmova iz prve polovice 1970-ih. Iz grada Łódźa (1969.), Tvornica (1970.) i Bolnica (1976.) portreti su zajednica i određenih zanimanja, bile to tekstilne radnice iz tvornice u Łódźu, radnici u tvornici traktora u okolici Varšave ili kirurzi ortopedi u jednoj bolnici. Uz njih prikazujemo i Bio sam vojnik (1970.), dirljiv film o slijepim veteranima koji govore o svojim snovima, Refren (1972.) koji pokazuju mjesta susreta birokracije i pokopa, te Zidar (1973.), vizualni portret Józefa Malese, “junaka socijalističkog pothvata”, negdašnjeg aktivista Poljske ujedinjene radničke partije uoči parade Prvog maja.
