Preskočite na glavni sadržaj

Dodijeljene nagrade 11. Bobijevih dana smijeha

U utorak, 22. studenoga, u Histrionskom domu su dodijeljene nagrade 11. Bobijevih dana smijeha. Nagrade je dodijelio Zlatko Vitez, umjetnički ravnatelj Glumačke družine Histrion, uz pomoć Brune Marottija, unuka Josipa Bobija Marottija.
vrijeme: 22.11.2022. -
mjesto: Zagreb
url: https://histrion.hr/

Festival je zatvoren repriznom predstave 'Mali raj', koja je premijeru imala na otvaranju 11. Bobijevih dana smijeha.
 
Ocjenjivački sud 11. Bobijevih dana smijeha u sastavu kritičar Tomislav Kurelec, predsjednik, glumica Ankica Dobrić i predstavnik publike Branko Babac izražava zadovoljstvo brojnošću i kvalitetom prikazanih predstava koje su privukle velik broj gledatelja pokazujući kako su posebno u teškim i dramatičnim vremenima važni radost i zadovoljstvo koje ova vrsta teatra donosi. Oni koji su u tome imali najviše uspjeha zaslužili su četiri ravnopravne nagrade i dva posebna priznanja.
 
Jedno od tih priznanja ide koprodukciji Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci i Gradskog kazališta 'Zorin dom' Karlovac za 'Tri i pol sestre' Petre Cicvarić u režiji Peđe Gvozdića, predstavi o sestrama koje nakon majčine smrti otkrivaju njezine i ostale obiteljske tajne koje ih dovode do ruba sukoba. U vremenu u kojem žene sve snažnije utječu na mnoge aspekte kazališnog stvaranja zanimljivo je da je autorica i glumica koja sa svojim kolegicama Martinom Stjepanović, Matejom Marušić i Lovorkom Tvrdin pokazuje kako vrsne interpretacije mogu ostvariti u ulogama koje su pisane za njih.
 
Posebno priznanje dobiva i Ana Begić Tahiri za ulogu trudnice u predstavi 'Ja, trudnica' Đine Jakir u režiji Jana Kerekeša i izvedbi Kerekesh teatra iz Varaždina. Njena silna energija uz iznimno glumačko umijeće udahnula je veliku životnu uvjerljivost i kompleksnost interpretaciji naslovnog lika i omogućila ostvarenje pučke komedije koja iza smijeha ukazuje i na ljudska značenja njezine priče.
 
U nizu velikih glumačkih dostignuća nagrade se dodjeljuju za čak dvije muške glavne uloge. Damir Lončar nagrađuje se za vrhunsko komičarsko umijeće i iznimnu vještinu transformacije u ulozi tenora Tita Merellija i potpuno mu nalik hotelskog poslužitelja Beppa u 'Ludnici s tenorima' Kena Ludwiga u režiji Nine Kleflin i izvedbi Gradskog kazališta 'Komedija' iz Zagreba. Uz to je na ovom festivalu Damir Lončar imao još jednu vrhunsku ulogu Jakoba u predstavi 'Svoga tela gospodar' Slavka Kolara u vlastitoj vrlo uspjeloj režiji u Glumačkoj družini Histrion.
 
Nagradu za najbolju mušku glavnu ulogu također je dobio i Filip Detelić za ulogu Ive u predstavi 'Svoga tela gospodar' Slavka Kolara u režiji Damira Lončara i izvedbi Histriona koji je svojom nijansiranom izvedbom prevladao granice komičnog odbijanja neželjene mlade, pokazujući kako su postojeći patrijarhalni odnosi krivi i za njegovo ponašanje i za nehuman odnos prema ženama. Uz to i Filip Detelić je imao još dva vrlo zapažena nastupa kao Harms u 'PLAY HARMS ili sasvim obične besmislice' Daniila Harmsa  u režiji Borisa Kovačevića i izvedbi Kazališta KNAP iz Zagreba i kao Šarik, pas koji se pretvara u čovjeka u Psećem srcu Mihaila Bulgakova u režiji Aleksandra Švabića i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba.
 
Nagrada za najbolju žensku ulogu dodjeljuje se Dajani Čuljak za ulogu Rože u predstavi Svoga tela gospodar Slavka Kolara u režiji Damira Lončara i izvedbi Histriona. Ona tumači ružnu, šepavu, ali bogatu udavaču na posve originalan način, ne stvarajući od nje komičnu kreaturu kojoj će se publika smijati i pomalo je sažalijevati. Ona i pored lijepog lica svojom igrom stvara dojam ružnoće, a naglašeno šepanje nije karikirano i postupno se otkriva kao bitan dio zanimljivog karaktera koji će izazvati snažnije osjećaje od suosjećanja dovodeći gledatelja do simpatije za takvu osobu.
 
Nagradu za najbolju predstavu u cjelini dobiva Svoga tela gospodar Slavka Kolara u režiji Damira Lončara i izvedbi Glumačke družine Histrion koja često izaziva smijeh duhovito zamišljenim i vrsno interpretiranim komičnim situacijama, ali elemente pučke komedije upotpunjuje neizravnim ukazivanjem na dubinu patnje koju patrijarhalni sustav nanosi prvenstveno ženama, ali i svim ostalima koji se mislima, izgledom ili postupcima ne uklapaju u dominantne norme.