"To i jesu priče o riječima i o onom dubljem u riječi što se ne vidi na prvi pogled", piše Opačić i dodaje kako se katkad te riječi odnose na pojave, stvari, ljude i krajeve.
Smatra kako je dobra strana tekstova što se mogu čitati napreskokce te to što se čitatelj ne mora držati nekog redoslijeda niti pamtiti prethodni tekst.
Ocjenjuje kako je prava blagodat to što su tekstovi kratki. "Sve nas te riječi pokružuju u stvarnosti", napominje i dodaje kako su sve bile tu pokraj nas ili su tu još uvijek. Naglašava kako one govore o jednom vremenu, vremenu u kojem živimo pa nas povezuju i s nekim davnim naraštajima kojih više nema, a kojih se još uvijek sjećamo.
Po riječima prof. Opačić te su riječi most između nas današnjih i onih davnašnjih - i riječi i ljudi.
U knjizi "Završne riječi, ipak" (3330 str.) objavljeno je stotinjak jezikoslovnih tekstova, koji su izlazili u Matičinu časopisu Vijencu od 2015.- do 2019. godine.
Nives Opačić rođena je 1944. u Vukovaru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1968. jugoslavenske jezike i književnosti te komparativnu književnost, a češki jezik i književnost kao dopunu studija. Godine 1973. je radom "Red riječi u djelima suvremenih hrvatskih pisaca".
Znanstveni i pedagoški rad uvrstio ju je među najdosljednije promicatelje hrvatskoga jezika i kulture u Hrvatskoj i u velikom dijelu slavističkoga svijeta. Javlja se jezičnim savjetima u emisiji Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije. Objavila je više knjiga, među kojima i knjige "Iza riječi (prtinom i cijelcem)" te "Osjenčane riječi". (Hina)
