U subotu, 9. svibnja, u 20 sati, u Galerija KUC-a 'Lamparna' u Labinu, otvara se skupna izložba studenata Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci (Dorotea Smrkinić, Dino Topolnjak & Silvana Vodnica – Filičić) pod nazivom 'Vlast tijela/Tijelo vlasti'. Izložbu će otvoriti Damir Stojnić, docent na APU – Rijeka i autor koncepta izložbe. Izložba je otvorena do 23. svibnja.
vrijeme: 09.05.2015. 20,00
mjesto: Labin; Galerija KUC Lamparna
Na prvoj, skupnoj izložbi pod nazivom 'Vlast tijela/Tijelo vlasti', čiji koncept potpisuje docent na APU-Rijeka, Damir Stojnić, predstaviti će se tri diplomanta riječke Akademije: Dorotea Smrkinić (fotografski diptih 'Abacus' te slikarski triptih 'Biotanati'), Dino Topolnjak (prostorna instalacija'Preko vaših radova rasti će trava') i Silvana Vodnica – Filičić (slikarski poliptih 'Posljednja večera' i 'Sve isti kurac') - uz čije će radove biti izložena i 4 djela velikih hrvatskih umjetnika (Bukovac, Balabanić, Gotovac, Kutnjak) na koja se mladi umjetnici na određeni način referiraju.
Ova je projekt realiziran u suradnji s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti (MMSU), Rijeka, gdje je izložba održana travanj / svibanj i koji je za njenu realizaciju ustupio 4 vrla vrijedna djela iz svoje zbirke: Vlaho Bukovac 'Gospođa Tartaglia na odru' (1885.), Zdenko Balabanić 'Gumbelijum roža fino diši' (1972.), Tomislav Gotovac 'Mumija' (1984.) i Zlatko Kutnjak “Pompeanac na putu za 3. Maj'(1986.).
Sustav tijela je represivan, režim tijela totalitaristički. Potrebe tijela temeljni su poligon političkih manipulacija; čovjek ne posjeduje tijelo već tijelo posjeduje čovjeka, a čovjeka posjeduju oni koji su prigrabili i u svojim rukama drže resurse za njegovo fizičko održavanje. Potreba za hranjenjem generira atavizam potrebe za pripadnošću koji neminovno politički skreće udesno, ali i lijeva opcija pokazala je tijekom povijesti da su u tom smislu mogući svi (ne)zamislivi spojevi i shizme iznikli u zemljama bivšeg Istočnog Bloka, a recentno hibridizirali u oligarhizam. U smislu prisile na podložnost ni diskurz vlasti ni diskurz tijela ne trpe pretjerano oponiranje.
Stoga je sasvim logično da su se relativno nedavni 'artivistički' istupi protiv režima, kakvi su se zbili u Rusiji, zasnivali na afirmativnoj dekonstrukciji tijela koje vehementno izlažu na vidjeloiI koriste kao pamflet/transparent članice Pussy Riota-a ili - kroz radikalnu negaciju tijela putem samoozljeđivanja - Pyotr Pawlensky koji si čavlom zakiva testise o pločnik moskovskog Crvenog Trga eksplicirajući tu povratnu spregu između tijela i vlasti. Globalizam kapitalizma uzdrmao je svaki osjećaj sigurnosti dok je totalitarizam konzumerizma previše općenit da bi konkurirao nacionalizmu koji svoj 'garantni list' ipak ima u krvi.
Opći je trend pozivanje na taj etalon, i njegova se misao tretira kao supkulturna, revolucionarna, avangardna, reakcionistička, i jednako 'izbaviteljska' kao i u doba između dva svjetska rata. Izložba propituje odnose nastale po relaciji straha za tijelo i straha od gubitka identiteta, dok se, s druge strane, radi proklamacije “snage rase” neumoljiva, i po svaki fundamentalizam neugodna, činjenica Prolaznosti mora 'mesti pod tepih' i pokušava ju se amortizirati koaliranjem s 'područnom' religijskom ispostavom. Izložbom se univerzalnost te činjenice izvlači na vidjelo, kao i moguće patologije koje izniču ukoliko ju previdimo, alternirajući frontu umjetničkog angažmana od socijalnog prema ontološkom art-aktivizmu.
Apologija Prolaznosti, uvijek aktualna tema 'Dance Macabre' (Mrtvački ples), gdje ruku pod ruku sa Smrću idu i kralj i prosjak, dijete i starac, opravdava spajanje afirmiranih autora, pa i onih koji već odavno spadaju u klasike, zastupljenih u zbirci MMSU-a, s autorima koji su tek diplomirali na Akademiji primijenjenih Umjetnosti u Rijeci te ukazuje na autizam i kompulzivnost ljudske povijesti koji stvaraju privid cikličnosti vremena. iz predgovora kataloga, Damir Stojnić, 2015.
