Preskočite na glavni sadržaj

Hrvatska ćirilična baština - znanstveni skup

26. i 27. studenoga (ponedjeljak/utorak) u velikoj dvorani palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u organizaciji Razreda za filološke znanosti, održat će se Međunarodni znanstveni skup 'Hrvatska ćirilična baština', povodom 500. obljetnice tiskanja prve hrvatske ćirilične knjige.
vrijeme: 26.11.2012.
prijava: 01.10.2014
mjesto: Zagreb, Palača HAZU, Zrinski trg 11
url: http://www.hazu.hr

– Hrvatska ćirilična baština u povijesti hrvatske kulture i njezino mjesto u hrvatskoj filologiji –

Od 11. do 18. stoljeća na velikim dijelovima hrvatskoga teritorija stanovništvo je svoje kulturne potrebe izražavalo (i) ćirilicom. Već na srednjovjekovnim kamenim spomenicima (i to na krajnjem  hrvatskom sjeverozapadu) nije rijedak slučaj da se miješaju glagoljica i ćirilica, a uskoro poslije takvih slijede i epigrafi na kojima se nalaze samo ćirilična slova. Poznato je da su popovi glagoljaši u pravilu  dobro znali i ćirilicu, o čemu svjedoče ćirilični zapisi na mnogim glagoljičnim tekstovima različite funkcionalne usmjerenosti. Obično se govori o tri tipa / podvrste hrvatske ćirilice – dubrovačkoj, bosanskoj i srednjodalmatinskoj (poljičkoj), ali treba naglasiti da se i u nekim drugim hrvatskim  sredinama ćirilica upotrebljavala u značajnom vremenskom razdoblju (npr. sve što je za vrijeme Turaka u Slavoniji pisano hrvatskim jezikom pisano je ćirilicom). Posebno su važnu dionicu te pismenosti ostvarili bosanski franjevci svojim pisanim i tiskanim djelima, ali i hrvatski protestanti su njome otisnuli osam knjiga itd. Riječ je dakle o značajnom korpusu bez kojega se ne može proučavati povijest hrvatskoga jezika i književnosti, korpusu u kojem prevladavaju tekstovi pravne namjene, često oni u kojima se regulira svagdašnjica običnoga čovjeka, ali ne nedostaju ni tekstovi drukčije funkcionalne usmjerenosti (liturgijski i drugi crkveni tekstovi, beletristika). 

Hrvatska filologija nije tom korpusu poklonila iole doličnu pažnju, ni približnu onoj koju je poklonila hrvatskoj latiničnoj i  glagoljičnoj tradiciji. Pojedinačni ozbiljni zahvati kulturološke, paleografske  i  jezikoslovne naravi ne mogu skriti činjenicu da nikakve sustavnosti u proučavanju ćiriličnoga hrvatskoga korpusa nije bilo, a da se malo veće zanimanje javnosti budilo samo u vezi s polemikama o (nacionalnoj) pripadnosti pojedinih tekstova i o stupnju posebnosti hrvatske ćirilice kao grafijskoga  sustava. 

Petstota obljetnica prve hrvatske tiskane ćirilične knjige dobar je povod za sabiranje dostignutih znanja i promišljanje kako uspješnije integrirati ćirilični korpus u hrvatska filološka istraživanja i ta  istraživanja bitno osuvremeniti. (tekst uvodnog izlaganja akademika Stjepana Damjanovića)

Organizacijski odbor skupa čine: akademik Stjepan Damjanović, ujedno i predsjednik, akademik August Kovačec, akademik Anica Nazor, akademik Nenad Vekarić i prof. dr. sc. Mateo Žagar.

Program skupa | Knjiga sažetaka