U ponedjeljak, 14. veljače s početkom u 19 sati, u 'Prostoru', Mesnička 5, otvara se izložba mlade umjetnice Vanje Trobić pod nazivom 'Obiteljski portret'. Radovi se mogu razgledati do 5. ožujka.
vrijeme: 14.02.2011. 19,00
mjesto: Zagreb; PROSTOR multiRacionalnakompanija, Mesnička 5
U svojem tekstu Camera Lucida, Barthes ističe kako fotografije, kao jedini materijalni tragovi nepovratne prošlosti, deriviraju svoju moć i svoju kulturološku važnost iz ukorijenjenosti u tradicionalnoj ulozi obitelji. Ipak, svjestan je kako u njima postoji nešto posve nepristupačno - poput nemogućnosti rekonstrukcije fizionomije ili navika referenata.
Funkcija koju je u procesu konstruiranja (vlastitog) identiteta preuzeo obiteljski album/portret, svjedoči o našoj vezanosti uz reprezentacijske forme i prihvaćanje kulturnih kodova. Može li fotografija doista funkcionirati poput osobnog podsjetnika na bliske osobe? Je li zaista u stanju rekonstruirati našu predodžbu o ljudima te, ojačava li doista naše sjećanje na određene događaje ili naprosto dokazuje da su se oni zbili, nekada u osobnoj povijesti?
Vanjin čin intimnog 'izlaska' uobličenog kroz 50 osobnih memorija /obiteljskih portreta u javni prostor, pokazuje se upravo kao dekonstrukcija, ogoljavanje i poigravanje sa kulturnim kodom. Osobe, životinje i predmeti koji su u njenom životu bili nosioci individualnih sjećanja, identiteta, sada postaju akteri nove stvarnosti. Njihove poze, s druge strane, pripadaju mnogo univerzalnijoj retorici gesta, konvencija koje definiraju načine na koje je fotografija morala biti izvedena.
Koristeći obiteljske fotografije kao predloške za svojevrsnu vježbu iz prisjećanja, Vanja ih nanovo 'fotografira'. Radi to gotovo doslovno, jer prelazi iz medija analogne fotografije, koju skenira i potom digitalno restrukturira. Manipulira njihovim licima, skrivajući im pogled ponajprije kroz točkasti raster ('jer oči su ogledalo duše'). Upravo je pogled najvažniji segment kojim Vanja ovladava: pogled između kamere i subjekata; međusobni pogledi likova; pogled između promatrača i fotografije- sve je dovedeno u pitanje njenom jednostavnom intervencijom.
Time radovi dobivaju gotovo industrijsku teksturu, približavajući se masovno produciranim prizorima. Brisanje identiteta tada postaje ona referentna točka, opipljivija od realnih likova. Identitet je ionako fluidan, neoznačen, manipulativan. Riječ je o procesu kojim se ne preispituje samo koncept obitelji, već ustanovljeni obrasci reprezentacije. Stoga, Vanja svojim obiteljskim portretima daje novi okvir, ne onaj pozlaćeni, nego okvir vlastite interpretacije. Petra Tomljanović
