Izložba „Animatopoeia” Daniela Šuljića, zagrebačkog redatelja animiranih filmova, glazbenika i ravnatelja Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb, otvara se u ponedjeljak 14. kolovoza s početkom u 20 sati, u riječkoj Galeriji O.K.
vrijeme: 14.08.2023. -
mjesto: Rijeka
Umjetničkoj i široj publici, Šuljić se predstavlja ujedno u ulozi autora izložbe, ali i dj-a, zaslužnog za glazbeni program večeri.
Često nazivan „osmom umjetnošću”, u teoriji se animirani film, može definirati kao umjetničko djelo koje se „upisuje na mjesto (…) očekivanog ili slučajnog individualnog fantazma gledaoca”, te se istodobno, kao posljedica fantazije, pojavljuje u velikom broju međusobno nepovezanih pojedinaca” (Šuvaković, 2005: 211). Riječima Dušana Vukotića 1975. godine, „[a]nimacija danas predstavlja najsvestraniju umjetnost izražavanja, oblik sintetizirane komunikacije, edukacije i informacije” (Stvarnost) što je aktualno i danas. S odmakom od skoro 50 godina, animacija se manifestira kao odraz multidisciplinarnosti – sposobnost povezivanja diverznih medija u specifičan filmski jezik, odnosno pismo koje se „ne pojavljuje kao konačni skup znakova” već kao „procesuirani trag proizvodnje, razmjene i potrošnje (recepcije) znakova” (Šuvaković, 220).
Kao pokretni vizualni ili vizualno-auditivni znak zajedničke iskustvene percepcije, „genij” animacije, za razliku od filma, daje mogućnost „udahnuća” ljudskosti neživome objektu odnosno živim bićima koji nisu
homo sapiens-om. Upravo kroz tu antropomorfizaciju, likovi animiranog filma postaju vividnijom ilustracijom živoga čovjeka, proširujući fantaziju samog gledatelja izvan granica empirijske naravi.
Izložba animiranih filmova „Animatopoeia”, prikazuje sedam zasebnih radova Daniela Šuljića koji analiziraju, interpretiraju i sintetiziraju misaone preokupacije postmodernog čovjeka kroz osobne senzacije: problem nejednake raspodjele odnosno nepravde („Kolač”, 1997.), društveni utjecaj na oblikovanje pojedinca („Film sa djevojčicom”, 2000.), egzistencijalni strah od gubitka najbližih („Mogu si to jako dobro zamisliti”, 2004.), poziciju i utjecaj hegemonije zasićenog zla („Ispod kojeg kamena li su samo ispuzali”, 2018.), nemogućnost pružanja jedinstvenog ili konačnog odgovora („U lancima”, 2011.), tehnologizaciju/algoritmizaciju postdigitalne svakodnevice („Stakleni čovjek”, 2015.), ali i čežnju pojedinca da od istih i pobjegne („Sunce, sol i more”, 1997.).
Tehničku opremu za realizaciju izložbe, ustupljuje Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te udruga Drugo more.
