ZKM: Obnova predstave 'Mladež bez Boga'

Ova suvremena post-dramska interpretacija romana Ödöna von Horvátha, koja je također inspirirana djelima Franca Bifa Berardija, odražava današnju Europu suočenu s nihilizmom, socijalnim darvinizmom, bijelim kršćanskim identitetom i ekstremnom digitalnom generacijom.
 
Riječ je o autorskom projektu osnivača Montažstroja, Boruta Šeparovića, koji je u Mladeži bez Boga stvorio potresnu sliku mladosti izgubljene u tehnologiji i društvenom sistemu koji ne nudi nikakve odgovore, već svojom usredotočenošću na potpuno lažne vrijednosti u mladima budi otpor koji vodi u pokolj. Predstava nastala u koprodukciji ZKM-a  i Montažstroja  vraća se na repertoar kao i dalje nevjerojatno aktualna, društveno angažirana, provokativna pa i brutalna.
 
Predstava je od premijere naišla na odličan prijem publike i kritike. Izrazito izvedbeno zahtjevan komad, u promatraču nužno budi istinsku jezu nad mišlju da negdje u nekoj školi neki mladi čovjek pomišlja na masovni pokolj. U Šeparovićevoj režiji predstava preispituje raspad humanističke ideje zajednice, opsesiju samopromocijom i novom radikalizacijom, tematizira pitanja odgoja, obrazovanja i društvenog utjecaja fašizma na mlade, pružajući snažnu kontekstualnu važnost u trenutnom društvenom i političkom kontekstu.
 
Uoči ponovnog postavljanja na scenu redatelj Boris Šeparović smatra da Mladež bez Boga više nego ikad odražava stvarnost u kojoj živimo, služeći kao snažna kritika društvenih trendova i izazova s kojima se suočava suvremena mladež.
 
„Omogućuje publici da preispita svoje stavove i razumije dublje uzroke radikalizacije i nasilja u društvu. Digitalizacija i društvene mreže doprinijele su povećanju osjećaja otuđenosti i izolacije među mladima, često rezultirajući mentalnim oboljenjima kao što su depresija i anksioznost. Ovo odražava ključne teme predstave  Mladež bez Boga, one o usamljenosti i otuđenju mladeži u modernom društvu, što reflektira pesimističnu stvarnost, potaknutu globalnim događajima i osobnim tragedijama“, tumači redatelj.
 
Boruta Šeparovića zamolili smo i za analizu događanja u ovih pet godina od kada predstava nije igrala. Je li predstava i dalje sredstvo za promišljanje o problemima našeg vremena?
„Nažalost, možemo naglasiti njenu kontinuiranu relevantnost. Kao da je danas rađena. Pandemija COVID-19 dodatno je pogoršala mentalno zdravlje mladih. Izolacija i ograničene socijalne interakcije tijekom pandemije pojačale su unutarnje borbe i društvene pritiske s kojima se suočavaju mladi likovi u predstavi. Porast vršnjačkog nasilja, depresije, uzrokovano promjenama u društvenim normama i utjecajem interneta, odražava surovost i agresiju koja se istražuje u predstavi. Ovo ukazuje na složene društvene dinamike i promjene u ponašanju mladih. Rast desnog populizma i politička polarizacija nalaze i dalje odjek u temama predstave koje se tiču fašizma i njegovog utjecaja na mlade“, kaže Šeparović.
 
Mladež bez Boga nastavlja biti relevantna u svjetlu političkih i društvenih promjena u Europi, koje potiču radikalizaciju i manipulaciju u društvu. Obnova predstave dolazi u trenutku kada su se u svijetu dogodili mnogi slični incidenti. Uočljiv je obrazac gdje su mladi počinitelji izvodili teške napade, često u obrazovnim ustanovama, a neki su bili inspirirani ranijim tragičnim događajima ili pokretima na internetu.
 
„Izbjeglička kriza i promjena stavova prema izbjeglicama i danas reflektiraju globalne krize i njihov utjecaj na nacionalni identitet i suverenitet. Ekonomski i društveni izazovi, poput integracije izbjeglica i ekonomskih problema, potenciraju rast nacionalizma i radikalizma, što se također istražuje u predstavi. Situacija s desničarskim političkim strankama poput AfD-a u Njemačkoj i sličnim strankama diljem Europe odražava političku polarizaciju, a ti izazovi s kojima se suočavaju liberalne demokracije su u srži predstave“, dajući nam ovu analizu, Šeparović podsjeća i na mučnu statistiku brutalnih pokolja koji su već u našem najbližem susjedstvu:
 
„Svi ovi događaji odražavaju ključne teme predstave, kao što su nasilje, radikalizacija mladih, utjecaj medija i digitalne kulture, te posljedice obrazovnog i socijalnog okruženja. Predstava koristi dekonstrukciju i dokumentaristički pristup kako bi istražila pitanja vezana za obrazovanje, tehnologiju i fašizam u neoliberalnom društvu, te postavlja ključno pitanje koje se tiče svih nas: Što da se radi kada se čini da se ništa ne može učiniti?", zaključuje redatelj Borut Šeparović.
 
Glume: Rakan Rushaidat, Lucija Dujmović, Nikolina Prkačin, Ugo Korani, Ivan Pašalić, Bernard Tomić, Toma Medvešek / Boris Barukčić
 
Autorski tim: autor i redatelj: Borut Šeparović / tekst: Borut Šeparović, Ivana Vuković / dramaturgija: Borut Šeparović, Ivana Vuković / scenski pokret: Damir Klemenić / scenografija: Borut Šeparović, Konrad Mulvaj / video & multimedija: MONTAЖSTROJ & Mitropa / zvuk i glazba: MONTAЖSTROJ, Michel Corrette, Antonio Vivaldi / kostimografija: Marta Žegura / oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek / oblikovatelj zvuka: Bruno Fretze / inspicijentica: Petra Prša